Pregled posta

Grad

Naravno, nije astrosailor doplovio do Grada a da neće iskoristiti prvi vikend da ga započne upoznavati, sada kao lokalac, a ne više kao turist (davno je to bilo, u neka mnogo siromašnija vremena, ali ostalo je lijepo sjećanje, Grad je ipak... Grad).

Iz RER B vlaka sam izašao na St. Michel i odmah sam sišao nad Seinu, baciti pogled na Damu:

Naravno, nisam zbog Nje došao tamo, nego me vukla druga vrsta kušnje:

Trebalo se opskrbiti literaturom, a ta knjižara je jedna od boljih u ovom dijelu Svemira.

Izmjerio sam metar na jednom od mjesta gdje stoji dvjesto i kusur godina:

i nastavio prema mom drugom cilju danas: St. Sulpice, moj stari prijatelj u ovom gradu, za mene jedna
od zanimljivijih građevina u Parizu i šire.

Mislim da je to zbog toga što sam uvijek imao slabost prema Ruđi Boškoviću, koji je bio iz ovog reda.
Koliko god da su zla nanijeli-a jesu-Isusovci su bili i među prvim znanstvenicima Evrope. Emotivno su
bliski monasima Zen-a, ali koristili su um u praktične svrhe, ne samo spiritualne. Dakle, ja se ovdje
nisam došao pokloniti pred ovim (nesumnjivo bogatim i lijepim) oltarom:

nego pred ovim djelom praktične astronomije, koje već par stoljeća mjeri godišnja doba:

Naime, u prozoru sa suprotne strane je ostavljena rupa, tako da kad sunce u određene dane upada
kroz nju, svjetlo padne na mjesta označena na ovom stupu. Danas vam to vele u Dnevniku,
da je došlo Proljeće, a ovdje ste mogli sami doći vidjeti njegov dolazak.

Zanimljiv detalj s poda...mogu si zamisliti kako se u nekom Eccovskom djelu ovo otvara i
netko nestaje u katakombama ispod:

Malo Banxyja:

Tokom šetnje prema trećem cilju, do Osi Grada, trebalo se malo okrijepiti.... u "ulovu" iz knjižare
prvo poglavlje govori upravo o dijelu grada gdje sam sjedio, a nakon šetnje kroz
Luksemburški park sam se osjećao kao da pisac sjedi sa mnom, a kasnije sam pročitao
i da bi tada Simone de B. mogla proći u šetnji sa svojim psićem:

Knjige omogućavaju vanvremenski dijalog među ljudima. Našlo me na ponovno
iščitavanje Hemingwaya, jer sam otkrio da je u originalu stvarno ...originalan,
njegovo pisanje je stvarno drugačije, neposrednije od ostalih autora iz njegovog
vremena.

U nastavku šetnje evo i cara nad građevinama:

Uvijek fascinantan, čak i nakon što se vidjelo i mnogo više konstrukcije.
Taman je završavao Roland Garros, pa je uobičajena slika dobila dodatak:

Ljudi i dalje hrle pogledati čudo nekog davnog vremena:

Konstrukcija je i danas fascinantna:

Pozdrav u odlasku:

Novije građevine, poput tornja Montparnasse nemaju taj sex-appeal:

To ne bi došli gledati iz, recimo, Japana... A mislim i da neće stajati 100 godina.

Nakon teškog dana trebalo se okrijepiti i trećim iz kompleta lokalnih piva. Dobre su.
U Parizu je, mislim, prigodno snimiti "Mrtvu prirodu s pivom":

Mirna šetnja Gradom. Lijepo je znati da si ga ovaj puta mogu zguštati iznutra. Nakon
Taipeija čini mi se miran, tih i ugodan gradić.


Post je objavljen 07.06.2014. u 23:10 sati.