Marketing
Šestnaesti dan
Subukia. Sijetih se maloprije stiha sa jedne davne ali ne i zaboravljene pijanke: "Vikend je, ludilo me hvata. Vikend je, ode cijela plaća.". Zaista je vikend, evo i druga subota u selu Subukia, ali pijanke ni blizu. Nije da sam očekivao ali malo nočnog života nebi falilo, pogotovo ovdje kada se osiječam kao izgubljen u prijevodu. Budući da je naš hrvatski misionar na putu, treutno nemam nikoga sa kim bi pričao na našem divnom jeziku pa mi tako padaju svakakve stvari na pamet, prvenstveno da izgubim jedan dan kako bi lokalce naučio neku riječ hrvatskog, pa barem i prostu.
Jutro nakon doručka sam osiječao neku mučninu u trbuhu poradi čega sam već mislio kako evo i prve viroze, no za svu sreću se ponovno osiječam kao ptičića. Danas u nešto kasnije sate sam otišao posjetiti sirotište te sam popodne uglavnom proveo zabaljajući se i dijeleći neke zadaće za pondjeljak. Prvo na redu je bila matematika, onda engleski jezik, a naspoljetku mi je jedna curica došla sa knjigom iz Swahilija (ovdašnjeg jezika), iz koje sam je kao trebao dati zadaću. Možeš misliti kako sam uspio u tome. Laganin korakom unazad sam se izvukao i nakon nekoliko sati krenuo nazad doma. Koliko sam shvatio u Keniji postoji točno četrdesetidva plemena od kojih svako pleme priča svoj jedinstveni jezik. Swahili je pak jezik kojeg bi svi trebali pričati, a uveden je vjerojatno kako bi nestale granice između spomenutih plemena. Ne pitajte me kako se plemena razlikuju, iako oni govore suprotno mislim da ni sami nemogu razlikovati tko je iz kojeg plemena. Ja svakodnevno sa sobom nosim svoj riječnik (Engleski - Swahili) kako bi bar po koju riječ naučioi kako se nebi kao tukac nakon dva mjeseca vratio. Jezik nije težak, skoro pa se izgovara onako kako se piše, a sudeći po ovome što sam do sada vidio mislim da ni gramatika nije nešto zahtjevna. Dosadašnjim stupnjem znanja iz Swahilija sam u mogučnosti bez puno poteškoća nekoga pitati za njegovo raspoloženje i zaželiti nekom laku noć. To je i ujedno prva rijeć koju sam ovdje naučio, laku noć.
Ne pozdravljam se još iako mi neće dugo trebati. Ima jedna stvar ovdje koja me umara, a to je cijelodnevno žicanje nečega od strane dijece koja nisu smještena u sirotištu. Naime, kako svaki dan hodan oko sat vremena prema sirotištu i isto toliko nazad, svaki put susretnem jedno tridesetak do pedesatak dijece. Nema onoga dijeteta koje me na cesti, pomalo zapovijedajući, ne pita za slatkiše ("Give me a sweet!"). Pa što sam ja tvornica Čunga Lungi? Neznam tko ih je to naučio ili kada su to naučili (moguće već i prilikom rođenja) ali to je jedna od rečenica na engleskom jeziku koju baš svatko od dijece zna, bili u vrtiću, osnovnoj ili srednjoj školi. Iako sam prvih nekolicinu dana davao slatkiše isto ću od sada izbjegavati kako bi ih razuvjerio da baš svaki bijelac koji se nađe na ovim područjima svaki puta sa sobom nosi po pedeset slatkiša, loptu, balone ili slično. Ali kao što rekoh, takvo ponašanje sigurno nećete doživjeti kod djece iz sirotišta, oni su skromni i pristojni, i ukoliko bi stvarno imali želju za slatkišima onda će vas prije pitati kako si!?
Današnji dan je prvi dan od kad sam ovdje da barem malo nije padala kiša. Zahvaljujući tome se odijeća koju sam jutros oprao do popodnevnih sati već osušila, a iako sam se bojao kako ću svu robu morati prati na ruke, na svu sreću imam mašinu na raspolaganju. Joj što obožavam miris omekšivaća. Sutra je nedjelja i mislim da ću cijeli dan provesti ležerno bauljajući okolo naokolo bez ikakvih pretjeranih obaveza. Iako su sutra na rasporedu mise, nitko se neće ljutiti ako ostanem duže spavati kako bi se napokon pošteno naspavao. Barem jedan dan u tjednu jer se ostale dane budim uvijek prije sedam sati ujutro.
Večera je maloprije završila (bila je ukusna). Na meniju se našla miješana salata, povrče na gulaš, riža i piletina, a uz to još i domaći kruh koji po ničemu ne zaostaje za onim iz daleke domovine. Kuharica sutra ima slobodan dan tako da ću ja preuzeti kuhaču i nešto složiti što je tipično za naše podneblje. Još nemam ideju što točno pa se nadam da ću ujutro biti kreativniji. Ako netko od vas ima nešto zanimljivo na pameti, molim vas pomozite!
U protekla dva posta, a vezano za pripremu puta, sam obradio vize i aviokarte, a danas je na redu smještaj. Ništa manje bitna stavka od aviokarata, možda čak i bitnija.
3. Smještaj: Nakon što ste definirali sve datume i planirana odredišta, prikupili informacije o viznom režimu, kupili aviokarte, slijedeće na redu je svakako da izaberete smještaj. Smještaj je uvijek ona najskuplja stavka tako da predlažem da si za izbor istoga uzmete najviše vremena. Hvala Bogu pa živimo doba interneta gdje su nam dostupni razni alati kojima si rezervaciju smještaja možemo olakšati. Na prvo mjesto alata za pretraživanje smještaja bi svrstao TripAdvisor. Ovdje možete pretražiti smještaj po lokacijama, pregledati slike, te čitati komentare posijetitelja prije vas. Kad tako izaberete smještaj koji vam najbolje odgovara (po cijeni, kvaliteti, udaljenosti od znamenitosti ili centra grada) predlažem da isti smještaj pokušate pronači preko Booking.com, ali i predlažem da pretražite vlastite stranice smještaja (homepage). Ukoliko na stranicama istih imate mogučnost izvršiti rezervaciju onda te cijene usporedite sa onima na Booking.com-u jer ovdje znaju biti uvečane. Ukoliko su cijene iste, rezervirajte preko potonje navednog portala, ukoliko nisu onda svakako preko vlastite stranice smještaja (hotela, motela, apartmana, itd.) te će te tako uspijeti i uštedjeti novac koji će kasnije dobrodoći prilikom kupnje suvenira. Nije vam potrebna nikakva mudrost osim računala, pristupa internetu, kreditne kartice i malo vašeg dragocijenog vremena.
Zahvaljujem na čitanju, želim vam svima ugodne i mirne snove. Sutra je nedjelja i nadam se da će te je svi provesti prirpremajući se za naporan radni tjedan, znaći odmarajući se sa svojim najdražima. Uživajte u slikama.
"Planiraj ono što je teško dok je još lako, čini ono što je veliko dok je malo. Najteže stvari na svijetu moraju biti načinjene dok su još lake, najveće stvari na svijetu moraju biti načinjene dok su još male. Iz tog razloga mudraci nikada ne čine ono što je veliko i to je razlog zašto oni tu veličinu mogu postići."
- Sun Tzu
Subukia, 07.06.2014.
Post je objavljen 07.06.2014. u 20:41 sati.