Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/osamdesetdanaputa

Marketing

Petnaesti dan

Subukia. Nakon što je danas po meni skakalo dvadeset dijece osiječam se kao da je upravo kamion prešao preko mene (moje najiskrenije poštovanje svim odgajateljicama na ovome svijetu, naročito onoj mojoj najdražoj, sestrični). Pa to je za ne vjerovati kako ista toliko mila i draga čovjeka od skoro metaridevedeset mogu iscrpiti do beskrajnosti. Danas ih je bilo više nego protekle dane, zašto neznam, samo znam da sam ih prilikom prebrojavanja imao nekolicinu viška, a pamet i matematika me još uvijek na svu sreću služe.

Vrijeme u sirotištu odnosno vrtiću sam danas uglavnom proveo učeći dijecu engleski jezik, brojke, slova i neke osnovne boje, a za svaki točan odgovor naravno po jedan bombon. Neznam dali je to u skladu sa strukom ali nisam pronašao drugi način da ih motiviran da barem pola sata sijede u svojim klupicama bez da me pojedu. Osvojio sam simpatije nekolicinu njih koji su cijelo vrijeme, kao da su od pera, zahtjevali da ih nosim pa sam tako u pojedinim trenucima ih po troje imao na rukama, uz to da su istovremeno još toliko njih htjeli također da ih nosim. Pored učenja današnji dan smo proveli i u pranju ruku. Naime, dao sam si zadatak da ih barem nekolicinu naviknem da prije objeda i poslije operu ruke sa sapunom, što možda ovako zvuči jednostavno ali to vjerujte mi nikako nije. Pola njih biježi od vode kao od sotone, pola njih najradije da bi uskočili cijeli u robi u lavabo punim vruče vode. Kako bilo da bilo, barem danas su svi bili čisti kao suze, što je ponajprije mene razveselilo pa onda ostale.

Tijekom današnje šetnje ka sirotištu, iskoristio sam piliku i u dućanu koji mi se nalazi usput kupio super lijepilo kako bi djeci u sirotištu uspio zaljepiti neke stare tenisice, dio njih naposljetku i uspješno popravljam dok ove ostale ni sam Bog nebi spasio. Kako bi svi barem imali normalnu obuću odlučio sam ovih dana svima kupiti po jedan par tenisica koje se ovdje proizvode i koje nisu neznam koliko skupi. Dao sam dvojici najstarijih zadatak da mi zapišu imena svakoga i odgovarajući broj noge kako bi možda još sutra mogao ići u nabavu.

Negdje pred kraj moga radnoga vremena (u navodnicima) kiša je toliko pljuštila da mi je čudno da nije odnijela nekolicinu kolibica, a da sam pokisnuo kao miš nemoram ni spominjati. Kiša još uvijek pada a mene lagano umor hvata. Zadnji dio posta ću posvetiti pripremi puta, kako smo jučer obradili temu aviokarte danas čemo obraditi vize.

2. Vize: Ukoliko imate hrvatske putovnice viza vam je još uvijek potrebna za večinu dalekih destinacija koji bi ste možda htijeli posjetiti. Po meni je nakon aviokarata najbitiniji dio pripreme ishođenje vize za vaše destinacije. Budući da smo danas svi više manje pismeni na računalu predlažem da se na stranicama našeg Ministarstva vanjskih poslova (ali i onoga države u koju putujete) informirate o uspostavljenom viznom režimu sa određenom državom. Naime, u mom slučaju mi je bila potrebna viza za sve destinacije koje sam, ili koje ću još posjetiti. Najkompliciranije se ispostavilo ishođenja vize za Etiopiju obzirom da državljani Republike Hrvatske vize nisu u mogučnosti prilikom dolaska na granični prijelaz zatražiti, već iste moraju već unaprijed imati u putovnici. Kako u Hrvatskoj nema diplomatsko konzularnog predstavništva Etiopije morao sam se onom u Rimu, koji je zadužen za naše područje, obratiti. Kako nije postojala druga mogučnost original putovnicu sam morao poslati poštom što je naposljetku ispalo dosta skupo obzirom na osiguranu pošilju DHL-om. Pored same putovnice morao sam također i određen formular, slike ali i novce (što je inaće zabranjeno) slati. Svakako nakon što ste isplanirali dolaske, odlaske i same destinacije vašega puta, odredite si koja vam visa odgovara, dali za jednokratan ulaz, za više ulaza ili samo tranzitna. Velike su razlike u cijenama tako da preporučujem da zatražite samo vizu koja će vam biti dovoljna za vaše potrebe. Što se tiće viže za Keniju, nju sam osobno ishodio u Zagrebu u njihovom konzulatu a za cijelu proceduru mi nije trebalo više od deset minuta. Viza za Katar, a državu koju ću tijekom samog završetka puta posjetiti, također je nešto kompliciranija za ishoditi nego li je to za ostale države. Naime, zahtjevi vize za Katar se isključivo online ispunjavaju uz to da morate biti smješteni u određenim hotelima, popis kojih vam prethodno stoji na raspolaganju, te morate imate među ostalim i rezerviranu ili kupljenu avio kartu. Poneki hoteli koji se nalaze na prethodno spomenutom popisu nude također mogučnost da u vaše ime zatraže turističku vizu ukoliko ste rezervirali smještaj, temu koju ćemo kao treću najvažniju prilikom planiranja puta obraditi.

Sada mi je stvarno dosta i moram se opostiti za večeras, hladno mi je i kiša pada (proteklih osam sati) tako da jedva čekam se zavući u topli krevet. Zdravi i veseli bili.

"Sve što znamo o budućnosti je da će biti drugačija."
- Peter Drucker

Subukia, 06.06.2014.