Marketing
FESTIVAL JEDNAKIH MOGUĆNOSTI
Festival jednakih mogućnosti (F=M) je tradicionalna međunarodna manifestacija urbane kulture čiji program izvode osobe s invaliditetom, zajedno s drugim glazbeno-scenskim i likovnim umjetnicima. Održava se na ulici gdje svaki prolaznik može pogledati program i uvjeriti se u njihova djela kojima, poput drugih umjetnika, postižu visoku umjetničku vrijednost i zadivljuju publiku.
Svojom originalnom formom i programskom koncepcijom, potkraj svibnja na središnjem gradskom trgu, Festival već punih devet godina obogaćuje kulturnu i turističku ponudu u gradu Zagrebu, te pozitivno utječe na razvoj društvene svijesti o invaliditetu, kojeg mnogi nepravedno izjednačavaju s nesposobnošću. Svrha Festivala je predstavljanje stvaralačkih mogućnosti izvođača programa, šireći poruku da i osobe s invaliditetom trebaju uživati ista prava i obveze poput drugih građana.
U cilju razvoja svijesti o pravima i slobodama izoliranih društvenih skupina i doprinosa izjednačavanju njihovih mogućnosti s mogućnostima drugih građana, osmišljena je ideja o uspostavljanju javne scene na kojoj će osobe s invaliditetom promicati svoje vrijednosti te istodobno ostvarivati opće dobro. Prvi Festival je održan 2002. godine, zahvaljujući materijalnoj potpori Delegacije Europske komisije u Republici Hrvatskoj i moralnoj podršci Grada Zagreba, a nastavak projekta podupiru resorna tijela Vlade Republike Hrvatske, Grad Zagreb i Turistička zajednica grada Zagreba. Organizator Festivala i njegov idejni zaštitnik je Društvo tjelesnih invalida u Zagrebu.
Na trodnevnom uličnom festivalu (po programu od 10 do 22 sata) nastupa preko 900 izvođača iz zemlje i inozemstva, od kojih oko 600 osoba s invaliditetom, a u organizacijskom timu radi oko 20 stručnjaka i 130 ciljanih volontera - studenata sa petnaestak fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pripremajući se za rad, studenti-volonteri se educiraju o invaliditetu i volonterstvu, a na Festivalu stječu dragocjena iskustva u timskom radu i specijalnoj komunikaciji s osobama raznolikih tjelesnih i osjetilnih oštećenja te umanjenih mentalnih sposobnosti.
Festival svake godine promatra preko 15.000 građana - ljubitelja glazbeno-scenske, likovne i filmske umjetnosti. Svojim nacionalnim i međunarodnim karakterom, Festival potvrđuje status Republike Hrvatske kao zemlje socijalne pravde i promiče ugled Grada Zagreba unutar velike europske obitelji zdravih gradova.
Volonteri na pripremi za 13. F=M održanog od 27. do 29. svibnja 2014.
( tekst i slika preuzeti s www.dti.hr )
Svojom originalnom formom i programskom koncepcijom, potkraj svibnja na središnjem gradskom trgu, Festival već punih devet godina obogaćuje kulturnu i turističku ponudu u gradu Zagrebu, te pozitivno utječe na razvoj društvene svijesti o invaliditetu, kojeg mnogi nepravedno izjednačavaju s nesposobnošću. Svrha Festivala je predstavljanje stvaralačkih mogućnosti izvođača programa, šireći poruku da i osobe s invaliditetom trebaju uživati ista prava i obveze poput drugih građana.
U cilju razvoja svijesti o pravima i slobodama izoliranih društvenih skupina i doprinosa izjednačavanju njihovih mogućnosti s mogućnostima drugih građana, osmišljena je ideja o uspostavljanju javne scene na kojoj će osobe s invaliditetom promicati svoje vrijednosti te istodobno ostvarivati opće dobro. Prvi Festival je održan 2002. godine, zahvaljujući materijalnoj potpori Delegacije Europske komisije u Republici Hrvatskoj i moralnoj podršci Grada Zagreba, a nastavak projekta podupiru resorna tijela Vlade Republike Hrvatske, Grad Zagreb i Turistička zajednica grada Zagreba. Organizator Festivala i njegov idejni zaštitnik je Društvo tjelesnih invalida u Zagrebu.
Na trodnevnom uličnom festivalu (po programu od 10 do 22 sata) nastupa preko 900 izvođača iz zemlje i inozemstva, od kojih oko 600 osoba s invaliditetom, a u organizacijskom timu radi oko 20 stručnjaka i 130 ciljanih volontera - studenata sa petnaestak fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pripremajući se za rad, studenti-volonteri se educiraju o invaliditetu i volonterstvu, a na Festivalu stječu dragocjena iskustva u timskom radu i specijalnoj komunikaciji s osobama raznolikih tjelesnih i osjetilnih oštećenja te umanjenih mentalnih sposobnosti.
Festival svake godine promatra preko 15.000 građana - ljubitelja glazbeno-scenske, likovne i filmske umjetnosti. Svojim nacionalnim i međunarodnim karakterom, Festival potvrđuje status Republike Hrvatske kao zemlje socijalne pravde i promiče ugled Grada Zagreba unutar velike europske obitelji zdravih gradova.
Volonteri na pripremi za 13. F=M održanog od 27. do 29. svibnja 2014.
( tekst i slika preuzeti s www.dti.hr )
Moja draga prijateljica Ivana je ove godine prisustvovala Festivalu jednakih mogućnosti kao volonterka. Jako se dobro provela i danima nije mogla prestati pričati o tome, a kako mi se jako svidjelo sve što je podijelila sa mnom (do te mjere da se nadam da ću iduće godine biti u mogućnosti sudjelovati), morala sam nešto napisati o tome, da i drugi iz prve ruke znaju kako sve zaista izgleda.
Kako si došla do ideje da volontiraš?
Saznala sam od prijateljice za to događanje, ona je saznala za cijeli događaj i tako sam se skupa s njom prijavila jer mi je zvučalo jako zanimljivo, a i htjela sam se malo bolje upoznati sa ljudima s invaliditetom i njihovim načinom života.
Što je sve bilo potrebno napraviti kako bi mogla volontirati na Festivalu jednakih mogućnosti?
Isprva se ide na edukaciju. Ona se odvijala jednom tjedno, kroz tri tjedna, dakle- 7., 14. i 21. svibnja. Trajala je po četiri sata. Na edukaciji su nas upoznali s tim što je to volontiranje, s potpisivanjem ugovora, da volontiranje nije ako se to plaća, nekim stvarima koje smo već znali, ali i nekim novim informacijama. Obratio nam se i predsjednik Upravnog odbora Društva tjelesnih invalida, Milan Ožegović. Rekao nam je da uvijek moramo biti energični i pozitivni, a pogotovo pristojni jer je prijašnjih godina znalo doći do neugodnosti sa primjerice redarima festivala i odmah bi se govorilo kako je F=M užasan, da volonteri nisu u redu, pa se jako treba paziti na ugled. Nakon edukacije smo potpisali ugovor u kojem su pisala naša prava i obaveze, slikali smo se za akreditaciju bez koje ne bi mogli ući u prostor festivala.
Uz redare, kakve sve funkcije postoje i da li sami birate koju želite?
Da, još na edukaciji se sami opredjeljujemo za funkcije. Bili su redari, logističari, vodiči i konobari. Redari su zaduženi za čuvanje prostora, da nitko ne ulazi bez akreditacije, dok su vodiči morali dočekivati izvođače i pjevače. Logističari, među kojima sam ja bila, pripremaju festival, peru bine, nose ograde, klupice i slično, svugdje nas je bilo. Imali smo i team leadere koji su tamo već godinama, uhodani u cijeli događaj, pa su nas oni usmjeravali.
Kako ti se svidjela tvoja funkcija?
Mislim da smo mi logističari imali najviše vremena za razgovor s ljudima, kada nismo nikome bili potrebni, pričali smo sa svima koji su sudjelovali i sa ostalim volonterima i ekipa je bila super. Mislim da je redarima bilo najgore, najdosadnije, jer su oni morali samo stajati cijelo vrijeme na istome mjestu i nisu toliko mogli sudjelovati u aktivnostima i razgovorima.
Kakve su sve radionice bile?
Bila je likovna radionica, sportski dio i izvođači. Od sportova su se igrali odbojka, košarka i boćanje. Na sportskom terenu smo također zaustavljali ljude da probaju vidjeti kako je to recimo kada si slijep, pa su volonteri sjedali u kolica i pokazivali sa kakvim preprekama u kretanju se suočavaju oni koji ne mogu hodati. Nisu se svi htjeli odazvati tome jer ih je većinom bilo sram, to je bilo malo poražavajuće. Na likovnom dijelu se izrađivao nakit, ogledala, slike, ukrasne kutije, škrinjice, i sve su to unikatni radovi osoba sa invaliditetom. Od poznatih izvođača sudjelovali su Bojan Jambrošić, Meritas, Dino Jelušić, a i Milanka Opačić je došla pružiti podršku.
Da li je netko ostavio poseban dojam na tebe?
Upoznala sam Anđelka, dečka koji ima cerebralnu paralizu, uz to pati od disleksije i mnogih drugih tegoba. Dojmio me se posebno jer uz svoju bolest predivno svira gitaru i predivno pjeva. Zaista mi se iskazao u svom daru kada smo posljednji dan volontiranja grupno otišli na opatovinu i družili se uz njegovo sviranje i pjevanje raznih pjesama, i starih i novih. Dojmio me se i zato što je oduvijek htio studirati bilo što, a njegovi roditelji su ga kočili u tome zbog njegovog invaliditeta. Postala sam svjesna koliko smo mi svi sretni jer smo u potpunosti zdravi i ne možemo zapravo ni zamisliti kakav je njihov život i sa kakvim se sve problemima suočavaju.
Imaš kakvu poruku za kraj?
Više razmišljam o njima nego prije, jako mi se svidjelo tamo, sigurno ću ići opet, i voljela bih da mi se pridruži više prijatelja, ne toliko zbog poznanstava nego zbog toga što sam se stvarno suočila sa svojim strahom. Prije sam bila osoba koja bi vidjela invalida i okrenula se, nesvjesno, jer sam si mislila kako je bolje da ga ne vidim da njemu ne bi bilo neugodno, a zapravo se sve svelo na to da je meni bilo neugodno, a ne njima.
Matea Salopek- Koncul
Post je objavljen 31.05.2014. u 20:31 sati.