Svjetsko nogometno prvenstvo je najveći sportski događaj na kugli zemaljskoj. Svaka čast i Olimpijskim igrama i svemu ostalome, ali nogomet je ipak najvažnija sporedna stvar na svijetu i sve ostalo što ide uz to. Tih mjesec dana svake četvrte godine svu pozornost javnosti privuče natjeravanje lopte po uređenoj travi, uz potenciranje pretjerane i nerazumne konzumacije stvari koje sa sportom i zdravim duhom u još zdravijem tijelu nemaju nikakve veze.
Iako je do početka prvenstva u Brazilu ostalo tjedan dana, nekako mi se čini da nema euforije koja je pratila dosadašnja velika natjecanja. Barem što se tiče nas, ona uz posljednja dva europska prvenstva je bila daleko veća. Nažalost, prirodne katastrofe u vidu poplava i pobjede HDZ-a na euroizborima su skrenule pozornost dobrim dijelom na sebe. U susjednoj Bosni je euforija bila daleko veća. Što je i razumljivo, s obzirom da je ovo prvo veliko nogometno natjecanje na kojem njihova reprezentacija nastupa. No, njih su katastrofe pogodile u još većim razmjerima, pa se u javnosti malo govori o nogometu. Iako ni mi ni Bosanci ne skrivamo očekivanja o barem 4 nastupa u Brazilu. S pravom, reći će stručnjaci i oni koji sebe takvima smatraju.
No, veliku sjenu na ovogodišnji mundijal bacaju cjelokupna zbivanja u Brazilu. Socijalna napetost prijeti eksplozijom upravo za vrijeme samog prvenstva. Brazil je zemlja koja se je ubrzano gospodarski razvijala, što je dovelo do velikog raslojavanja između bogatih i siromašnih. Modernizacijom poljoprivrede i industrije milijuni su ljudi ostali bez posla i počeli dolaziti u gradove. Sada ih brazilske vlasti nastoje protjerati iz nekih dijelova velikih gradova, kako bi u svijet poslali sliku Brazila kao zemlje u kojoj nema siromaštva i socijalnih problema. Vojska i policija su svakodnevno u pravom ratu sa stanovništvom, ali i naoružanim bandama kriminalaca koje kontroliraju velike dijelove gradova.
S druge strane, država se suočava s protestima i negodovanjem mnogih zaposlenih u državnim službama, jer ljudi su uvjerenja da su se silne milijarde dolara trebale utrošiti u zdravstvo, školstvo i socijalu, a ne za zabavu bogatih i moćnih. Sada je već očito da sve što je planirano i potrebno glede glavne i prateće nogometne infrastrukture neće biti gotovo na vrijeme. Čak niti stadioni nisu još svi gotovi, a trebali bi još proći i sigurnosne provjere. Da ne pričamo o potrebnoj telekomunikacijskoj infrastrukturi. Očigledno je sustav višekratno zakazao, pošto su znali koliko im vremena treba za odraditi stvari, a novac je ionako potrošen. Nitko očito nije imun na dobro mito i finu korupciju. A zašto bi i bio?
U jeku masovnih protesta i nemira koji prijete pravom eksplozijom, u FIFA-i se prave kao da je sve u najboljem redu. Kako i na koji način je Brazil dobio organizaciju svjetskog nogometnog prvenstva dolazi sve više pod povećalo javnosti. Očigledno je da događaje takvog tipa mogu uspješno organizirati samo zemlje koje imaju dobro gospodarsko i financijsko "zaleđe", što su dokazale Kina i Rusija s olimpijskim igrama. Grčka je, pak, dokazala da su olimpijske igre koje je organizirala i krediti za koje se je tada zadužili bili zadnji čavli u njihove financijske samostalnosti. U slučaju nogometa, za organizaciju prvenstava u obzir dolaze i zemlje koje već imaju gotove stadione. No, Brazil ima status prve nogometne nacije na planeti, i jednostavno nisu htjeli ovakvu priliku propustiti. No, zbog svega navedenoga, nogomet sve više odlazi negdje u drugi plan.
Što se tiče prvenstva u Kataru, već se otvoreno govori o tome da su ga Katarci od FIFA-e kupili. No, to očito krovnu svjetsku nogometnu organizaciju ne brine previše. Za njih je novac novac, nebitno od koga i na koji način dolazi. Katarci za potrebe prvenstva grade cijele nove gradove. Pritom koriste radnu snagu koju tretiraju gore nego su se nekada tretirali robovi, uglavnom radnike iz Indije, Pakistana, Bangladeša. Ti ljudi žive u uvjetima u kojima se na zapadu ne smještaju niti životinje, na broj stradalih ili poginulih na gradilištima se nitko niti ne obazire. Trenutno su karte u globalnoj igri moći i kapitala tako podijeljene da su neke zemlje došle u situaciju da su im jedini ulog i - koliko god to grubo i neljudski zvučalo - jedina sirovina ljudi.
Gdje je u toj cijeloj priči nogomet i gdje su tu sami nogometaši? S njihove točke gledišta i oni se približavaju radnicima koji grade katarska čuda. Na prvenstvo dolaze iscrpljeni u bezbrojnim utakmicama i natjecanjima u klubovima, kako bi namirili sve apetite vlasnika, menadžera, sponzora, organizatora, raznih odbora i ostalih "lešinara" koji žive na njihovoj igri. Da su i nogometaši preopterećeni dokaz su i bezbrojne ozlijede u posljednjim fazama priprema prije samoga prvenstva. No, svjetski cirkus mora ići dalje, mora se odgovoriti zahtjevima vremena. Kolateralne žrtve nema se više vremena niti evidentirati.
Post je objavljen 06.06.2014. u 11:14 sati.