Marketing
Trinaesti dan
Subukia. Današnji dan prošao je toliko ležerno da mi je predstavljalo dobrodošlo osviježenje. Jutros ranije oko devet sati čuvar posjeda je došao po mene sa motorom (piki-piki) te smo se zajedno uputili na put kroz pusta sela kako bi napokon ugledali svjetla grada Nyahururua, grada koji se nalazi na udaljenosti od oko satipol vremena vožnje od sela Lower Subukia. Ono što grad Nyahururu čini zanimljivim je to što isti na ovim područjima predstavlja urbanu sredinu. Od znamenitosti koje ovdje čovjek može posjetiti svakako se ubrajaju Thomson Falls, slapovi visine oko sedamdeset metara i koji ovome krajoliku doista daju posebnu notu. Također vrijedno posjeta je i Lake Bogoria, ujedno i stanište Hippopotamusa (Nilski konj), izrazito agresivne životinje koju sam danas u divljini imao prilike vidjeti uživo na udaljenosti tek tolikoj da ne provociram mir istih.
Centar grada je svakako kao i svi ovdašnji manji gradovi, asfalta jedino ima na glavnim prometnicama dok je ostatak grada jedna velika kolikatolika pustinja. Uz prethodno spomenute znamenitosti s vremenom su nikle i suvenirnice za ne rijetko viđene turiste, suvenirnice u kojima besramno možete pregovarati za cijenu nebi li si priuštili jedana od ovdašnjih suvenira koji kao da su još uvijek ručno izrađivani. Današnji izlet sam iskoristio za kupnju određenih potrebština koje nisam u mogučnosti kupiti u selu Lower Subukia, ali i za kupnju razglednica kojeću ovih dana nastojati ispisati i poslati na dugi put. Žarko me zanima dali ću možda prije stići doma nego razglednice koje ću poslat. Živi bili pa vidili. Krajolik kojeg sam danas prošao beskrajno je lijep, zelenilo je u takvom kontrastu sa pustinjskim bojama da nisam znao što prije uslikati.
Kao što sam spomenuo, pristigavši na jezero Lake Bogoria dali smo se u potragu za Nilskim konjem, a krdo kojih životinja naposljetku uspijevamo pronaći. U vrijeme kada smo mi bili blizu istih, oni su se nalazili u vodi budući da tek u sumrak izlaze van kako bi tijekom noći nesmetano mogli pasiti travu. Zaista se radi o grdosijama koje bi nevoljko htio upoznati iz same blizine.
Po povratku prema selu Lower Subukia čuvar posjeda me poveo sa sobom doma kako bi uspoznao njegovu suprugu i petoro dijece koji uglavnom još pohađaju Osnovnu školu. Svi zajedno žive na popriličnom imanju na kojem se nalaze nekolicina kolibica tipičnih za ovo područje. Osiječam se izrazito dobrodošao budući da bivam počašćen kao i negdje di sam češće u posjeti (kao na primjer kod svojih dragih prijatelja gdje uvijek beskrajno volim uživati u boci vina, vina kojeg bi se i sad sa guštom počastio), iako su mogučnosti ovdašnjih stanovnika bezbroj puta manji nego li je to doma u Hrvatskoj.
Kako bilo da bilo, imam blagi osiječaj da me uhvatila sunčanica vozeći se danas na motoru, i to bez kacige i u kratkoj majci. Ako i nije sunčanica u pitanju, koža mi se obojala u vidno crvenilo. Idem pronači jogurt ili barem nekakav supstitut njemu kako sutra nebi suze ronuo. Uživajte u nekolicini današnji slika, želim vam svima laku noć i mirne snove.
"Nemoj mi reći da je nebo granica kada imamo otiske cipela na mjesecu."
- Paul Brandt
Post je objavljen 04.06.2014. u 19:45 sati.