Marketing
Dvanaesti dan
Subukia. Vrijeme ovdje kao da je stalo, tišina je neopisiva a sat za kojeg sam navikao kako se miče brzinom munje ovdje nešto usporenije kuca. Promatrajući ljude oko sebe, njihov život koji je daleko od onoga ka čemu mi svakodnevno čeznemo, shvačam da se može i sa manje ostvariti svu onu osobnu sreću koju tražimo. Nikada do sada nisam vidio da je osmijeh toliko prisutan na licima ljudi kao što je to ovdje. Teško je to opsati riječima ali svakim danom gledajući oko sebe razumjeravam sebe i svoja stajališta oko sreće i zadovoljstva, iako svijestan toga kako će se sa završetkom ovog putovanja i moja stajališta lako moguće vratiti na stare staze obzirom na utjecaj okoline.
Današnji dan evo bliži se kraju, noć je pala a zvijezde se prostiru nebom kao nijedne večeri do sada. Iako je cijeli dan bio sunčan, oblaci koji su u kasnim popodnevnim satima naišli nestali su u beztragu. Nakon večere uživam u svojoj cigareti i puštam misli da mi u samoći prolaze glavom. Danas je bio drugi dan za redom da sam posjetio sirotište i tamošnju djecu, osmijeh koje djece mi sada pred očima prolazi. Kako je danas nakon produženog vikenda u Keniji bio prvi radni dan, imao sam priliku se upoznati i sa vrtićem koji djeluje u sklopu sirotišta. Djeca koja pohađaju ovdašnji vrtić uglavnom ne borave u sirotištu. Ukupno ih je skoro dvadeset, u dobi od dvije do pet godina. Prvi pokušaji uspostavljanja kontakta sa njima protekao je u sramežljivim pogledima skrivajući onaj beskrajno svijetao osmijeh. Kako bi što lakše uspostavio komunikaciju potežem za velikom kesom bombona i za balonima. Neznam dali su ova djeca ikada vidila balone, vjerujem da jesu iako sudeći po njihovoj reakciji koja je biva obasjata srećom, netko može pomisliti da nisu. Ubrzo se led počinje topiti a djeca sama prilaze kako bi ima napuhao balone kojima se žarko isčekuju igrati. Napokon svi baloni bivaju napuhani (izgubio sam naposljetku i snagu) i veselje počinje, veselje koje će trajati kroz cijelo podne sve do tri sata kada večina djece odlazi roditeljima i kućama svojim. Onih šačicu djece koja je ostala, nigdje ne ide jer im je Mali Dom jedini dom kojeg imaju, jedini dom gdje živi njihova šarolika obitelj.
Ostajem i dalje zabavljajući se sa domcima. Moj mobitel, pjesme na njemu i slike koje znatiželju listaju kod njih bude radost kojoj kao da nikada kraja nema. Dvoje ili troje najmlađih prateći ritam glazbe počinje plesati okolo naokolo. Danas je u domu manje djece nego inače jer oni koji pohađaju osnovnu školu, a njih je večina, danas provode dan u sportskim aktivnostima. Nakon nekolicinu sati u domu počinjem osiječati umor koji me tjera na odlazak prema svome trenutnom domu. Vračajući se susrečem odgojiteljicu iz vrtića koja mi se pridružuje tijekom jednog djela puta, a pristigavši blizu kuće (nekolicina kolibica na večem posjedu) gdje živi zajedno sa njezino troje djece i roditeljima, srdačno me poziva na ručak k sebi. Još uvijek osiječam neku vrstu kulturološke barijere ili neku vrstu nelagode poradi čega odbijam poziv. Prizor je isti kao jućer, oko mene večinu površine čine poljoprivredna zemljišta koja su prijeko potrebna za kako takvu egzistenciju ovdašnjih seljana. Stočarstvo i poljoprivreda su ovdje zaista jedini izvor moguće zarade ili izlaza iz apsolutnog siromaštva, iako vjerujem kako bi ovo područje itekako moglo biti zanimljivo turistima ukoliko bi postojala staništa divljih životinja kojih je, koliko ja shvaćam nekada davnije i bilo.
Sutra je novi dan koji će vjerujem biti kao i svaki do sada drugačiji. U sirotište ću vjerojatno tek kasno popodne otići budući da me je Langati, čuvar posjeda na kojem smo smješteni, pozvao da se ujutro motorom odvezemo u obližnji grad Nyahururu, poznat po sedamdeset metara visokim slapovima Thomson Falls koje mi namjerava pokazati. Pozdravljam vas uz stihove Daleke Obale (Noć je prekrasna, na nebu zvijezde sijaju, osmijesi tvoji prijaju, svakom od nas...!)
"Uvijek je dobro gledati unaprijed, ali je vrlo teško gledati dalje nego što se može vidjeti."
- Winston Churchill
Subukia, 03.06.2014.
Post je objavljen 03.06.2014. u 19:49 sati.