Srednja skola - gotova, drzavna matura - gotova, a ja svega toga jos uvijek nisam svjesna. Planiram izaci s ekipom veceras - ipak trebam proslaviti kraj cetverogodisnjeg pakla.
Sjedim u knjiznici - jer moj laptop nesto ne radi kako treba u zadnje vrijeme. I imam nesto manje od 2o min da napisem post do kraja.
Cekam da mi odredjena osoba posalje sms. Trebam li spomunti da cekam vec skoro cijeli sat?
Odnijela sam neke udzbenike u antikvarijat. Dobih lijepih 2oo kn za njih.
Razmisljam pocastiti se sladoledom - jednostavno je prevruce. A tek je pocetak lipnja. Sto ce tek biti ovo ljeto?
Ne mogu vjerovati kako ponekad nekoliko sitnica moze uljepsati dan - crveni ruz, prsten na kojeg sam gotovo zaboravila, Arctic Monkeys...
Mozda prosetam do bake - ne stoji mi se doma.
Jos 1o-ak minuta.
Nemam ideje za daljnje pisanje - jos uvijek su mi u glavi razne asocijacije vezane uz knjizevnost.
James Joyce, Virginia Woolf - pisci romana struje svijesti. Jedna od znacajki nadrealizma - pisanje bez ikakve kontrole, puko pracenje misli. Pretpostavljam da je to nesto slicno ovome sto trenutno radim.
Jedino mi je zao sto nisam ponijela fotoaparat. Uvjerena sam da bih imala par fotografija dosad. A nitko me ne bi cudno gledao. Ionako je grad prepun turista koji fotografiraju sve i svasta.
Jos 5 min - trebala bih zavrsiti.
Nadam se da ce iduci post biti ponovno normalan - sada sam imala potrebu samo pisati; i to je sve zasad.
Post je objavljen 03.06.2014. u 17:08 sati.