Marketing
KAD TI "PUHNE" I U SRED ROKOVA ODEŠ NA RAFFTING :)
2.6 je a zadnjih nekoliko dana lije kiša bez prestanka a uz to ne postoji student koji sada nešto ne uči, piše kojekakve seminare i slično. Sinoć sam u 19:30 navečer primila poziv.Moj me se prijatelj Luka baš nešto sjetio ovih dana i priča on meni tako da sutra ima isto tolko za učiti ali spasit će ga trening. Sutra se spuštaju niz Mrežnicu a i najavilo im se par ekipa za vježbe.- Mrežnicu kažeš??
Luka je već duže vrijeme pomoćni ,profesionalni skipper za raffting kanue i čamce.Sve što je on meni u nastavku govorio nisam čula apsolutno niti jednu riječ. Samo mi je Mrežnica odzvanjala u glavi...Ajme da je samo na nekoliko sati pobjeći od knjige 
Ali naravno to si nemogu dopustiti pa se moram vratiti u realnost ,pomislila sam. Samo nekoliko minuta kasnije moja mi prijateljica šalje SMS- "Idemo sutra negdje, bilo gdje!!" Mislim da više nisam imala što razmišljati, već sutra ujutro bile smo nas 4 (dvije koje smo malo teže nagovorili, ali uspjele smo) na autobusnom kolodvoru s ruksacima na leđima.I sunce je izašlo, začudo ali je!
Odmah po dolasku u Karlovac dočekali su nas dečki koji su vozili čamce i baš kretali prema mjestu okupljanja.- Inače ako bi netko htio ovakvu jednu "spontanu" avanturu na Mreški nek se javi, šaljem Vam broj od ove super ekipe koja će Vam pružiti nezaboravo rafftanje i iskustvo.
Cijela ekipa okupila se u restoranu Zeleni kut na Zvečaju- malenom selu koje živi na slapovima predivne Mrežnice.Tamo smo se odmah podjelili u grupe po čamcima, dobili smo neoprenska odijela i opremu i krenuli na početni tok rijeke.
Jel Vam trebam i pričati koliko je i sama ova priprema uzbudljiva. Prvo smo morali naučiti neke osnove veslanja na suhom a zatim su nas ubacili u čamce :)
Naši su nas skipperi prvo polako vozili kroz divan kanjon visokih bijelih stijena, bujne zelene šume i i priobalne flore. Čak smo i nas četiri napokon naučile veslati u istom smijeru. Dečki su nam ispričali kako je Mrežnica široj javnosti poznata kao jedna od tzv. četiri "karlovačke rijeke". Iako je dužinom svojeg toka (64 km) znatno kraća do Dobre, Korane i Kupe mnogi će poznavatelji rijeka u Hrvatskoj reći kako Mrežnica zaslužuje posebno mjesto među rijekama hrvatskog krša. Kažu nam da no što Mrežnicu izdvaja do gore navedenih rijeka, pa i ostalih krških rijeka u Hrvatskoj jesu čak 93 sedrena slapa koji su u nejednakom rasteru duž toka ispresijecali rijeku stvorivši među sobom ujezerene dijelove toka.
Razgovarajući tako u očaravajućem ambijentu nismo ni primjetile šumeove slapova koji su bili sve glasniji i glasniji dok ih nismo i ugledali.
E tek tada te uhvati panika, više neznaš kojim veslom trebaš veslati u koju stranu, adrenalin ti je na 300 i toliko uživaš da te i nije briga što je voda prohladna.
Nakon što smo preživjeli nekoliko "kobnih" slapova zaustavili smo se na veeeelikoj strmini i tu smo trebali prenjeti čamac na drugi dio rijeke , a Luka nam je svima rekao da moramo sada skočiti sa ove stijene dolje
Ok ajde i nije izgledalo toliko visoko.. bar ne do trenutka kada sam ja krenula skakati. TO JE BIO NAJDUŽI SKOK KOJI SAM IKADA DOŽIVJELA. Zamislite ono kada na početku uhvatite zrak a ponestane vam dok još niste pali u vodu ! - e pa tolko je trajao taj skok. Samo malih 10 metara :) Ni sama nisam mogla vjerovati da sam uopće preživjela a moja slika je dugo zabavljala cijelu ekipu.
Bome smo mi dugo plovili niz taj kanjon preko slapova i slapića 2 sata je prošlo da nismo ni primjetili. Toliko nas je zabavljalo to što smo sve što smo naučili u trenutku pada zaboravili, toliko smo se smijali svaki put kad bi netko ispao ispao iz čamca, svaki put kad bi došao sve veći i veći slap.
Ono što Vam mogu reći je da smo na kraju dana bile toooliko umorne ali zaista se sve isplatilo!
Na završetku spusta svi smo htjeli još malo rafftanja, ali tu se tok rijeke smiruje i nema brzaca pa smo se samo malo bućkali u rijeci u zaštitnim odijelima.Ljudi sa obale su nas samo ljubomorno promatrali jer temperatura još nije bila dovoljno visoka za kupače a nas je štitilo odijelo. Nakon što smo se presvukli dočekao nas je topli ručak u restoranu Zeleni kut.Konobar nam je donio bollognese s osmjehom na licu jer nas je promatrao dok smo bile na rijeci i samo nam je dodao
- "Zaslužile ste" :)
Post je objavljen 02.06.2014. u 17:13 sati.