Marketing
Izvješće jednog vođenja na Trebišća
Netko je bio pitao da postam opis ture pa ćemo i tom svatu udovoljiti.
Srećom da je bio Nikica Karas kao fotograf i poštedio me posla dolumentiranja jer nisam bio sposoban za takav oblik multitaskinga nakon noći provedene lumpajući vanka. Znači sve fotke su njegove.
Primjetio sam da je najzabavnije tu noć prije sutrašnje obaveze pa se tako poklopio Student day u Rijeci (Postolar Tripper, SARS, Darko Rundek, Pendulum) i sutrašnja obaveza vođenja i komunikacije sa dragim i znatiželjnim ljudima kojima sam htio što bolje predstaviti značaj mitsko-povjesnog krajobraza u okolici Peruna.
Špilja Druška peć. O ovoj peći postoji predaja da su u njoj živjeli "grčki fratri", a to je prežitak sjećanja o tome kako su se gore sklonili redovnici vjerni patrijarhu u Carigradu u nemirnim vremenima. U njoj postoje tragovi čovjekova boravka iz kasnoantičkog-ranosrednjevjekovnog razdoblja.
Prvi natpis kojemu znamo godinu pisanja nalazi se u špilji Druška peć, iznad Mošćenićke drage na Učki. Na taj je natpis upozorio Branko Fučić4, koji je natpis precrtao. O špilji su pisali Ivan Vajkard Valvasor i Mirko Malez,5 ali natpisa nisu vidjeli. Mirko Malez ga je spomenuo na temelju teksta Branka Fučića. Zainteresirani Fučićevim tekstom špilju su posjetili članovi Speleološkog odsjeka Planinarskog društva "Željezničar" iz Zagreba te ga 1997. fotografirali6. Ovaj se natpis ne nalazi u samoj špilji Druškoj peći već u teže dostupnoj špiljici, desetak metara desno od Druške peći, u nastavku strme, visoke pukotine koja nakon desetak metara uspona pravi malu pukotinsku špilju. Tu se, uz danje svjetlo, može
vidjeti natpis "LR 1637" pisan dijelom glagoljicom (slova LR) i dijelom arapskim brojkama (1637). Brojčani dio natpisa pisan je kao glagoljicom, tj. između brojki stavljene su točke kako se glagoljicom stavljaju točke između slova koja označuju brojke. Slova LR vjerojatno su inicijali glagoljaša koji je ovo pisao, a brojka 1637 vjerojatno je godina pisanja. Svaka čast glagoljašu koji se popeo u ovu špiljicu i uklesao ovaj natpis.
Vladimir Božić, Stari natpisi u nekim hrvatskim špiljama, Senjski zbornik 33, 27-44 (2006).
S druge strane Druške se nalazi Podosojna peć koja nam nije vidljiva radi bujne vegetacije (355 m). Lokalitet je izuzetno važan jer je bio nastanjen na kraju eneolitika, ranog (1850-1700 pr.Kr.), srednjeg (1450-1300 pr.Kr.) i kasnog brončanog doba te ranog željeznog doba (11 st.)
Do Trebišća sam objašnjavao kako je stara vjera naših predaka preživjela u pjesmama, tužbalicama i ostalim žanrovima usmene predaje u istočnim, zapadnim i južnim slavenima. Predaja je kodirana radi toga što Crkva nije gledala blagonaklono na fenomen dvovjerja (formalnog preuzimanja kršćanske vjere sa natruhama poganskih rituala, nešto nalik vudu).
Nema baš puno arheoloških ostataka jer nisu gradili monumentalne hramove poput grka i rimljana u stijeni. Ali po pjesmama možemo shvatiti da su si zamišljali svijet poput stabla usred mora, na isti način nordijske mitologije. I s toga pjesma iz Šipana (pored Dubrovnika) zapravo govori o ustroju svijeta kakvog su ga vidjeli Slaveni:
"O javore, zelen bore, lijepo ti t'je ukraj vode! Iz stabra ti voda teče, iz grana čele lete, a vrhom ti biser rađa. Lopće vodu kuničica, čele kupi lisičica, biser bere djevojčica."
"O javore, zelen bore, lijepo ti t'je ukraj vode! Iz stabra ti voda teče, iz grana čele lete, a u stabru tvoga duba sjedi jato od goluba. I ostale sve grančice napunjaju drobne tice; na vrhu ti orle sjedi, a daleko očim gledi, a kad orle krilim trese, zlatne rese sve potrese."
U mojoj nekoj romatničnoj viziji (ako je Perun orao, a Veles u drugim verzijama zmija ili kuna) pčele su ljudi iako to nitko od jezikoslovaca ne potvrđuje :)
Isto tako sljedeći stihovi:
"Na ravnom polju je jabuka, pod tom jabukom je gnijezdo od runa crnog ovna; a u tom gnijezdu je zmija."
"Na ravnom polju, na sinjem moru stoji dub široka lišća. Pod tim su dubom stare ovce, ovce od prošle godine, crna vuna. Na toj vuni leži zmija zmijska."
Ako netko želi malo produbiti.
Jednom gore tu istu priču prikazuje teatar Perunika uz glazbala, glumu i recitiranje.
Ima nekoliko lokacija u zaseoku poput mosta, kapelice i potoka koji su prikladni za takvu sugestivnu priču.
Sonja i Romina kao Mokoš i Morana.
Nives plaše na svili.
I nakon igrokaza vrijeme je za okrijepu. Maneštra za sveždere i penne s povrćem i gljivama za vegose. Malvazija i žetica za sve. Najdraže mi je bilo čuti dojmove familizije iz Švicarske, kako su rekli it is so mystical. I što je najbolje svaki put je drugačije jer ima masu improvizacije pa ne dosadi niti meni koji sam odradio već nekoliko izleta.
Kako je partila lijepa sezona pokušat ćemo organizirati jedna izlet svaki tjedan tako da se svakako informirajte i rezervirajte kod AnnaLinee.
Post je objavljen 02.06.2014. u 15:08 sati.