U našem malom,
ne tako savršenom svijetu mašte,
unutar sebe,
oživjeh jednu malu jutarnju kapljicu rose,
reinkarniranu iz izvora našeg postojanja,
gdje se divimo njenoj bistrini,
koja krasi srebrnu mrežu
istkanu od naših sjećanja,
koja poniru duboko
u našu nutrinu,
kraseći mudrošću i ljubavi…
Ujedinjeni u takvoj sitnoj kapi jutarnje rose
oživljeni od uvelosti žeđanja
naših pomalo ispraznih kaleža života
pokupit ću kapljicu rose sa tvojih usana
da utažim žeđ svoje ljubavi…