Zima, već odavno sniježi na vrhovima višim od 1000 m, a ovdje dolje u kotlini, osjeća se mraz u kostima, i dahu, trava je ujutro spržena, ofurena zimskom hladnoćom, mrazem i vrijednostima ispod nule. Lišće se na lozi skvrčilo, smotalo u crveno.žuto-smeđim bojama, bar ono malo što je ostalo, držeći se očajnički peteljkama za lozu. Ne dajući se vjetrovima, kišama i nadolazećoj zimi.
A grozdovi....više ni ne liče na grožđe, potamnjeli, smežurani, točkasti, ma ne bi ih ni pogledali, a kamo li probali.
A onda ljudi od struke, ljubavi i znanja udruženi s meteorolozima i inima na -olozima rekoše: sutra.
I sutra urodi plodom, od koga nasta flaširana poezija što se, dobro ohlađena (najbolje na 12 stupnjeva) kotrlja niz grlo u laganom i tankom mlazu optimalnog gutljaja, za koji su trebale još godine da sazrije.
Samo za ljubitelje....
Post je objavljen 01.06.2014. u 22:39 sati.