Duga ulica kojom se pruža pogled prema Florijanskom trgu.
Točnije gledam u raskršće pogledom
u kojem prestajem tražiti put prema smislu.
Zatim nastupa hipotetski paranoidni fleš
dok se istovremeno mirim da je stvar čista i dokazana.
Smisla nema.
Obla i meka u stajalištima
prihvaćajući druge i sebe s osjećajem sreće
i nesputanosti vozim u punoj brzini
cestom koja ne vodi do cilja.
Zatim nastupa hipotetski paranoidni fleš
dok se istovremeno mirim da je stvar čista i dokazana.
Cilja nema.
Knjižim se na konto 7842 i na 100 000 poravnavam račune.
Otpisani naplaćeni dugovi.Točka iza karme.
Savršena, zaokružena obla nula spremna za odbrojavanje.
Zatim nastupa hipotetski paranoidni fleš
dok se istovremeno mirim da je stvar čista i dokazana.
Računa nema.
Zar nije sve u početku?
Cijeli život tražimo početak jer nemamo strpljenja da dočekamo kraj.
Moj život je niz ne ispjevanih pjesama
jer još uvijek nisam pronašla melodiju
koja će me odvesti dovoljno duboko da se potpuno predam
i postanem sveprisutna u svijetu koji me okružuje.
Zatim nastupa hipotetski paranoidni fleš
dok se istovremeno mirim da je stvar čista i dokazana.
Početka nema.
Tu smo gdje smo .
Marionete razigrane, svaki trenutak života nam je tek trzaj
neke od nas jače ruke pa joj se predajemo ,borbeno,
u trenutku u kojem završavaju ili počinju naše muke.
Sve prije ili kasnije saznamo,
a to je trenutak u kojem donosimo razne odluke.
Zatim nastupa hipotetski paranoidni fleš
dok se istovremeno mirim da je stvar čista i dokazana.
Odluka nema.
Ovdje i sada,budi na nuli,spreman za lansiranje u neko drugo vrijeme,
tamo gdje spava tvoja ljubav ,
tamo daleko u tvom srcu gdje je stvar čista, a račun na nuli.
Tamo gdje sanjaju tvoju snovi koji žele da se probude
i postanu dio stvarnosti.Zatim nastupa hipotetski paranoidni fleš
dok se istovremeno mirim da je stvar čista i dokazana.
Nule nema .
Konto 7842.
Nemam.
Jedan prigodni glazbeni broj za čagicu
Post je objavljen 02.09.2016. u 22:51 sati.