Maturanti, pišem vam ovo kratko pismo, kako bi s vama podijelio svoje viđenje budućnosti u Hrvatskoj i naobrazbe. Uzmite ga ili nemojte, primijenite ga ili nemojte. Nešto sam duže ovdje na Zemlji od vas, pa vas mogu nečemu i podučiti. Vrlo skoro će te biti gotovi sa školom i krenuti na upis na fakultete ili razmišljati o zaposlenju. Ono što ću ovdje napisati, biti će iskreno i iz srca, ono što bih i sam napravio kada bih ove godine bio maturant i vjerojatno je suprotno onome što vam govore, a definitivno je suprotno onome što bi kao član jedne akademske političke zajednice desnog krila trebao govoriti. Ali govor je iz srca, a ne pokora nekim političkim dogmama i ustaljenom pokoravanju drugima. Ono što ću govoriti, napravio bih i sam te ni trenutka ne bih čekao.
Kada bih danas bio maturant, definitivno bih zamislio svijet za 6 godina, svijet u kojemu će znanje nešto značiti, svijet u kojemu će roboti zamijeniti ljudsku snagu, svijet u kojemu će diploma ipak nešto vrijediti. Za početak, gledao bih potrebu u svijetu, u EU i u Hrvatskoj, pa bih po tome odabrao fakultet. Obično to tako ide, kada je potražnja za nekim stvarima velika, onda je plaća uvećana – i obrnuto. Ujedno tražio bih zanimanje koje nešto gradi i stvara (prirodoslovne i tehničke znanosti recimo), a ne samo pretače „iz šupljeg u prazno“ (ekonomija, koja već godina daje previše takvog kadra u Hrvatskoj). Premda se u Hrvatskoj još uvijek isplati krenuti raditi odmah nakon srednje škole, to neće biti slučaj zadugo (evo samo prognoza), a definitivno to nije slučaj van Hrvatske gdje su plaće obrazovanog kadra višestruko veće od „najamnih radnika“. Za početak razmišljao bih o sebi kao Europljaninu – odnosno građaninu Europske unije (u čemu ste u velikoj prednosti danas), ali i Zemljaninu – odnosno žitelju ovog planeta Zemlje. Kao takvog, pretočiti ću poslovicu „Ako si rođen siromašan, ne moraš takav i umrijeti!“ (pogledati što je ne tako davno Andrew Carnegie napravio za svog života) pretvorio „Ako si rođen u Hrvatskoj, ne moraš ovdje i umrijeti/živjeti!“ Da, oni koji su te sreće mogu iskoristiti roditelje i otići na studij po Europi ili Americi. Njima bih savjetovao neka to iskoriste, jer znanje i poznanstva koja će tamo napraviti, kao i snalaženje samima u tuđoj zemlji na tuđem jeziku kao tuđinac će im stvoriti definitivno bolju budućnost od toga da ostanu doma (ili u istoj državi). Onima koji nisu te sreće, predložio bih upis fakulteta po svom izboru već na početku ljeta, kako si ne bi upropastili vrijeme i živce do jeseni. Jedino što nam je svima jednako dano, bili mi siromašni ili bogati je vrijeme – shvatite to što prije i iskoristite svaki dan koji imate! Kada bih bio u obitelji koja mi ne može pružiti bolje obrazovanje od Hrvatskog sveučilišta (ruku na srce, ali pri dnu smo ljestvice po kvaliteti obrazovanja), odmah nakon upisa počeo bih tražiti programe za razmjenu studenata i otišao negdje van na studij – na semestar, godinu ili do kraja studija. Odmah na početku pogledao bih uvjete za razmjenu studenata i postavio to kao cilj, makar radio danonoćno i bio najveći štreber a fakultetu! Ovdje u Hrvatskoj u današnje doba vas niti jedna tvrtka neće platiti onoliko koliko znanja imate, a i ako nađete dobru tvrtku – mala je vjerojatnost kako će te i s pristojnom početnom plaćom moći sebi omogućiti krov nad glavom. Informacije koje imam, ne govore kako će biti dobro i kako će se stvari odvijati u pozitivnom pravcu, čak štoviše sve se više govori o krahu za godinu do dvije (za informaciju pogledati nerede u Argentini ili Grčkoj, kada je došlo do bankrota države - nedavno objavljena i potvrđena vijest). Stoga vam govorim kao vaš prijatelj, da ne potratite vrijeme u Hrvatskoj već što prije kroz programe i mogućnosti koje vam se otvore ili ih stvorite – odite van i više ne gledate prema natrag. Onog trenutka kada odete van, zaboravite na dnevne novine iz Hrvatske, na javljanje prijatelja i njihovo nagovaranje da se vratite – svatko tko vas bude nagovarao da se vratite vam je neprijatelj, već je ljubomoran/na na vas ili vas sebično želi uz sebe. Imate samo jedan život i stvorite si ga najboljim što možete. Vi ste građanin Europske unije i kao takvi, nemate granica. Vi ste ljudi i kao takvi nemate granica i limita. Kao građanin EU nemate ni granica otići na drugi kraj svijeta i tamo živjeti, bila to polarna zima Arktika, vrućina pustinje Australije, oceanska klima Novog zelanda ili hladna zima Kanade. Idite tamo gdje je bolje i živite neki bolji život, koji vam Hrvatska (nažalost) neće moći ostvariti. Jedan od bivših premijera volio je pjesmu čiji stihovi govore „…nek' te hrani kaplja vina, komad kruha, zrno soli…“ dok je u isto vrijeme otimao milijarde. Narod mu je vjerovao i još uvijek tako živi, na kaplji vina, komadu kruha i zrnu soli. Zar i vi to želite za sebe? Ova sadašnja nije ništa napravila, kako bi izašli iz krize, dok se ostatak euro-zone oporavio. Shvaćate li što to znači? Hrvatska je već 6 godina u recesiji, mjesta se smanjuju, državni aparat je sve veći i polako se država guši.
Idite tamo negdje, gdje god to bilo, i stvorite si život dostojnim čovjeka i intelektualca. Ne brinite za „rodnu grudu“ ili ono što ostavljate. Ne brinite ni za one koje ostavljate. Stvorite život sebi, jer vaš život samo vama pripada. A ovdje u Hrvatskoj, život intelektualaca nije dostojan čovjeka.
Post je objavljen 01.06.2014. u 17:49 sati.