Danas sam konačno provozala kolica do dolca da kupim grincajg i mrvu mesa za sutrašnji ručak jer mi se jede juhica, srela sam usput nekoliko poznatih lica kojima nije jasno zašto me nema na mom mjestu na trgu a meni se ne da ni govoriti, samo sam svima klimnula glavom i podarila im osmijeh jer svi oni vole vidjeti osmijeh na mom umornom licu. Jedva čekam da krene sudski postupak podjele imovine pa da mogu otići na nekoliko mjeseci što dalje od ovog grada koji je divan ali ja ne mogu više da budem na istom mjestu jer to mjesto koliko god je lijepo za mene ima gorke uspomene koje ću zaboraviti samo ako odem u drugu sredinu među nepoznate ljude koji brinu svoju brigu a ne zabadaju nos u tuđu trebam otići na mjesto gdje je mir i tišina, gdje ima samo vode i toplog sunca jer ništa drugo mi potrebno nije.
Post je objavljen 31.05.2014. u 19:52 sati.