Marketing
Dan treći - dan sjećanja
Dan treći
Prisjećam se naših prvih trenutaka. Prisjetila sam se gdje smo se upoznali i kako smo cijeli koncert proveli u pušioni i pričali. Nismo čuli ni minutu koncerta. Ekipa nas je pokupila kad je sve bilo gotovo. Od tog trenutka sam znala da sam upoznala nekoga s kime ću provesti ostatak svog života. Ispravak netočnog navoda bezimena: MISLILA si da si upoznala nekoga s kime ćeš provesti ostatak života.
Radim ono što ne bih smjela. Prisjećam se prošlosti, hvatam konce i razmišljam o tome kako trebaju postojati druge prilike.
Razmišljam o jednom zemljištu koje smo oboje gledali i razmišljali kako bi tamo izgradili svoj dom. Jasno vidim sve na tom zemljištu, svako drvo i svaku viziju onoga o čemu smo pričali.
Danas se prisjećam čovjeka kojeg sam jučer vidjela. On nije osoba s kojom sam živjela. On je samo ljuštura bez emocija, stranac koji me samo promatrao dok sam mu govorila svoje zadnje zbogom.
I dalje sam bez doma. Imam krevet, imam gdje boraviti, imam ormare i svoju kuhinju i kupaonu, ne plaćam ništa, sve je to izraz pomoći osobe koju jedva poznajem. Ali se i dalje osjećam u tom stanu kao svemirac. Sve mi je strano i kao da sam ušla u tuđu priču, kao da sam u tuđem domu i čekam povratak u svoj. Ne spadam tamo. A ne spadam ni u roditeljskom stanu koji je tek vrata do mojih.
U roditeljskom stanu je buka. Mi smo bučni. Svi se nešto deru, promet vani tutnji, svi se pokušavaju nadglasati. Televizija je stalno upaljena, komentiraju se vijesti i psuje se razne ministre. I nema ni trenutka mira. Vani je buka s ulice tolika da ne čuješ ni vlastite misli. To je toliko suprotno od onoga na što sam navikla i potpuno drugačija atmosfera u domu koji sam ranije imala, onom koji sam gradila s njim.
Pročitala jedan odličan blog. O promjeni. Sjeo mi ko budali šamar.
Tek danas otkrila da se udala Kim Kardashian i da je njen poljubac privuklo dva milijuna nekakvih pregleda. Opet pogasila sve portale i njihove aplikacije na svom Idreku.
Političari se i dalje kolju. Govore o prijevremenim izborima. Bože, ne još jedni...
Nasmijala sam se od srca na jednu priču o ženi i njenom unuku. Fala Bogu imam to još u sebi.
Prehodala sa sestrom deset kilometara. Otkrila jednu skrovitu plažicu na nasipu.
Dopustila psu da bude pas i da se okupa u Savi. Bila je presretna. Netko mora biti.
I dalje ga volim...
Post je objavljen 31.05.2014. u 18:45 sati.