šesnaest sati i četrnaest minuta, vučem prvi dim iz sedme pljuge danas. rastežem umjetno kreiran zen koliko financije dopuštaju. naizmjenično zurim u nekoliko zamišljenih točaka na zidu.
potrebna mi je raznolikost.
po tko zna koji put imam potrebu vratiti vrijeme, za samo nekoliko mjeseci kad već ne mogu za 12 godina. po tko zna koji put imam potrebu redizajnirati se, biti netko drugi, netko jednostavniji, manje zahtijevan, više sretan.
želim izbrisati podignute glasove, izgovorene riječi, ružne poglede, loše odluke i njima uzrokovane još gore postupke.
želim biti tabula rasa. samo još jednom, samo na kratko.
želim stvoriti novu verziju sebe. neku koja će manje boljeti.
imam 22 godine i ništa od ovoga što radim me ne čini sretnom.
imam 22 godine i toliko se loše poznajem da ne znam što bih trebala raditi da bih bila sretna.
imam 22 godine i toliko se loše poznajem da moja sreća ovisi o drugim ljudima.
imam 22 godine i većinu svog života sam provela izloirana od ljudi upravo zato što dajem neznancima da upravljaju mojim emocijama, mojim usponima i padovima, mojom osobnosti, na koncu, sa mnom u cjelini.
imam 22 godine i nikad nisam imala kontrolu ni nad jednim aspretom svog života.
imam 22 godine i osjećam se poput planktona. ne mogu opstati samostalno.
Post je objavljen 31.05.2014. u 16:14 sati.