Kada ti dosadi udobnost, zaigraj igru svijeta.
Kada ti bude dosta igara svijeta, uđi u udobnost Jastva.
Ako si jedan od bliskih Učitelju, čini oboje istovremeno. - Sri Sri
- da vam pravo kažem, ovo me ful iznenadilo. obično učitelji govore ili da je "svjetovnost" još jedan koncept u umu, ili ovi tradicionalisti asketici kažu odjebi svjetovnost. be in this world but not of this world.
meni se uvijek činilo da je istina oboje. ova druga istina me tjera da se "vježbam" ali ova prva mi dozvoljava da ne budem stroga. a sad si mislim da je i to koncept u mom umu. još je jednostavnije nego što sam mislila! pa naravno! šta se mene tiče, bliska sam učitelju, to je stvar u koju sam potpuno sigurna kao što si siguran kad nađeš životnog partnera, (a jučer sam gledala jesus christ superstar iz nekog razloga i baš sam si mislila kak je taj isus tip bio totalno radikalan i zapravo dosta emocionalan i mislila sam si ziher da sam tamo u to doba bi bila follower ali danas iskreno ne mogu zamislit da moram zamišljat kakav je bio i onda vjerovat u to. i bit follower 2000 godina sa zakašnjenjem. to mi nema smisla. kak da budem sigurna da nisam zabrijala osjećaj isusa. imati živog učitelja je čisto praktično. ma ne znam~ ) (joj e. brijem da ti učitelj skrati karme za 1000 života. ) enivej, današnji dnevni mooji:
Even if, at times, you feel you have done the worst thing imaginable or that the whole world is against you or rejects you. Even if you feel no one understands you, loves you or accepts you, do not entirely trust your mind.
Do not think it is on your side.
Know This:
You never have to apologise for your existence.
You are not here by accident but by the will and love of the Supreme Lord of the universe.
You are not merely 'living' life; you are Life itself and also the witness of life.
All challenges in life arise to motivate, mature and direct your mind towards true wisdom. Thus, by opening your heart to Truth, they stimulate and inspire you to go beyond the inhibited personal self and its projections, misconceptions and false beliefs.
Ultimately challenges lead you, through Grace, to discover your real nature and Self as Unborn Awareness.
~ Mooji
potpuno je u pravu. potpuno je u pravu.
često razmišljam o svom životu (svakodnevno), zanimljivo je koliko smo sami sebi misterij zapravo, nekad skužiš neke stvari u sebi i uopće ne razumiješ zašto su tu i onda.. kad sjedneš pogledat što je to, iznenađenje za iznenađenjem. mene često šoraju nekakvi nagoni,
tako jučer me šorao neki strah od autoriteta, i u tim trenucima sam potpuno luda
mislim tiha je ta ludost vrlo vrlo tiha i kažem ludost jer je potpuno nerealna- nit ne zna što je realnost
slično kao što sam jednom iskusila na slici, obuzme me totalna zbunjenost i moglo bi bit BILOŠTO
iduće bi moglo se desiti bilošto, bez ikakve logike, može bit najbolje ili najgore, cijeli niz između i tako ja
brijem i brinem se i skužim to u sebi i koji kurac, jako je sitno i u pozadini ali je fakat
je intenzivno
sjednem i skužim da je milijun stvari pobuđeno u tom strahu- a strah je Uvijek sranje, laž, koncept, borba s vlastitim ograničenjima, kad si sretan nije te strah ničega, i ništa što se ikad desi realno nije bed, čak i da ćeš umrijet, jebiga, ni prva ni zadnja duša - al stvarno, pizdarija - all things must pass away
strah je bol koju osjećaš kad ti zidovi koje si svojim rukama izgradio oko sebe postaju preuski za disanje
i onda ih moraš rušit
nego, nije samo to, ali, neke vrste straha jesu
i sve što percipiramo kao "negativno" nalazi svoje uporište u strahu
odjednom u zadnje vrijeme mi ta jednostavnost toliko drži vodu- sve se izrađa iz jednostavnosti, iz jednosti, pa u dvojnost i to bi otprilike bilo to, iz najosnovnije jedinice se pretvara sve u bilošto, ti kad si sveden na najjednostavniju osnovnu jedinicu, možeš postati to šareniji. kao u programiranju, puno više varijabli je moguće od jednostavne osnovne gradivne jedinice. a zamisli tek kad je ni nemaš..
radost, žalost, ljutnja, strah
to se sjećam iz psihologije da su osnovni emotikoni
e, to, jebote. točno te 4.
u mom životu je ljutnja svedena na onu svakodnevnu s neposrednim svijetom koji me okružuje (isto uvijek ukazuje na koji dio u sebi ne prihvaćam), strah je ja mislim gotovo prisutan kao i radost- većinu vremena tj stalno je radost pa je većinu vremena tj stalno strah, hvala bogu ovo prvo više nego ovo drugo-, a žalost je u određenim situacijama s određenim uzrocima
tako je svima pretpostavljam
a najbolja stvar na svijetu je oslobađati se straha. kao da je on suprotan od radosti (ljubavi), kao da je najlakši za odbaciti, ali istovremeno najteži. kao da je suprotan osjećaju pripadnosti i isprepleten sa
- osjećajem odvojenosti
da su svi ljudi jako jako daleko od tebe
da moraš kalkulirati kako da im se približiš
brojati riječi, slagati samoglasnike i suglasnike u smislene cjeline
svi su jako daleko, nitko nije tvoj, ti nisi ničiji, svi su tako drukčiji od tebe i moraš se potruditi da te razumiju
i jebena trava
to potencira. btw, ako je itko stoner pothead ovaj film će mu bit smiješan smiley face
inače, da, te stvari
ali zapravo je istina SUPROTNA
odvojenost je samo površna i iluzorna ALI na DUHOVNOJ RAZINI (sori što pribjegavam new age rječniku da bih ilustrirala svoje spoznaje) smo svi JEDNO
i to je KORIJENSKA ISTINA
(i ako ne razumijete što znači najedite se psilocibinskih gljiva od srca preporučam) e i onda sam primjetila
kad nisam na TJELESNOJ razini nego kad svjesno dignem pažnju na DUHOVNU znači samo mali minimalni shift pažnje iz tijela u svjesnost
iz uma u svjesnost iz znojnih dlanova u 1 misao o bogu i svemu što jest
--->>> iz mozga u >>> SRCE
u osjećanje
u energetsku percepciju svijeta
u sebe
u self
-odvojenost u SVAKODNEVNOM životu nestaje. dok pucneš prstima
a pažnja se preusmjerava SAMO da pomisliš na to
u milisekundi
namjera odradi svoje bez da ti išta radiš.
ugl, ljude se isplati osjećat u srcu. jer onda osjećaš da ti pripadaju. onda znaš da ti pripadaju. i onda znaš da ti pripadaš njima. to je bila jedna od spoznaja koja mi se spustila jučer dok sam bila blizu nekog ali daleko
daleko, iz kojeg razloga, nemam pojma. još jedan misterij u meni o meni (koliko tajni čovjek može tako dobro skrit od sebe...)
druga stvar koja mi se spustila u glavu bila je
da je isplativo samo osjećat i bit u trenutku nego valorizirat da li mi je dobro ili nije u tom trenutku.
jel mi ovo paše? kaj ću kasnije reć o tome?
dali mi je bio dobar koncert? jel mi trenutno dobro? procijenjivanje
sa jebeno svime
jel ovo dobro? jel loše? um NIKAD NE ZNA
emocije jebeno ne znaju
ionako se pojavljuju u jin-jang parovima, obje strane medalje, pa jebote
otkud da znam. i onda si zabriješ joj baš mi je ovo dobro
i onda kasnije ispričaš ljudima- e baš mi je bilo dobro
al koji kurac to znači
to je sve interpretacija uma
a realno ti je samo- bilo
znaš kaj, samo mi je bilo. a sad više nije. a u tom trenutku je već nekak bilo.
i mogu, radi prepričavanja reć, bilo mi je prejebeno. jer u ovom novom trenutku kad pogledam unazad, osjetim taj specifičan događaj kao neki pozitivan val ili dašak dubokih ugodnih energija koje su mi produbile svjesnost u donje predjele tijela. i jebiga.
ali u tom trenutku, procjenjivanje- odjebat. percipirat a ne procjenjivat.
prenaporno je.