Pregled posta

Mi smo taoci konflikta

Naša država je trenutno taoc konflikta dvaju visokopozicioniranih političara, konflikta između grupica koje su se stvorile unutar jedne stranke, konflikta unutar vladajuće Koalcije.

Težim miru i redu, ali ne mogu reći da ne volim i konfliktne situacije. Najviše mrzim tišinu u neredu.... stanje močvare.... kad sve smrdi od raspadanja i ne dešava se baš ništa. Nekonfliktne osobe teško mogu donijeti promjene.

Konfliktna situacija u kojoj smo se kao društvo našli... ne svojom voljom... sasvim sigurno će donijeti neke promjene. One mogu biti pozitivne, ali i negativne.

Osobno smatram kako nije problem u konfliktu i situaaciji u koju nas je on doveo, nego je problem u osobama koje su pokrenule konflikt.
Kad su u konfliktu zmazanac i čist čovjek.... kad je jedan na strani dobra, a drugi na strani zla... tada nije problem navijati i stati na stranu onog koji nam se više sviđa i ima sustav vrijednosti sličan našem.

Konflikti koje sam spomenula nisu nastali radi borbee za opće dobro, s ciljem izvlačenja zemlje iz krize, s ciljem pročišćenja i zbog težnje miru i redu.... Oni su nastali radi osobnih ili stranačkih intersa i u tome vidim glavni problem.
Već duže vrijeme na našoj političkoj sceni, a i šire problem su narcisoidni likovi, koji narod i sve oko sebe pretvaraju žrtve svog narcisoidnog bijesa.
Glavom mi prolaze likovi... prvi predsjednik, Sanader, Milanović, Linić, Čačić.... i neki likovi iz moje firme (politički kadrovi).
Osjetljivi su na kritiku i ne podnose različito mišljenje, uvjereni su da im pripada više nego drugima, da su drugi dužni biti kuš i moraju pokorno vjerovati u ono u što oni vjeruju, misliti ono što oni misle, slijediti ih bez prigovora. Vole prebacivati odgovornost na druge, jer su oni nepogrešivi. Sami ne poštuju procedure i pravila koje sami stvaraju, jer se smatraju boljima, većima, nedodirljivima. Vrlo su agresivni, osvetoljubivi, bahati, bešćutni i neugodni. Iz te salve negativnih osobina redovito izvlače korist jer ih se većina boji i ne želi ulaziti u konflikt s njima. Oni različito mišljenje doživljavaju osobno... kao napad na njih... i zbog toga su stalno u obrambenom stavu.... svuda oko sebe vide neprijateljstvo, a to je odraz njihove vlastite nutrine.
Milanović je u svađi sa svima oko sebe. Koliko je već ministara smjenio? Koliko je već suradnika odbacio? U svađi je sa novinarima, sindikatima (socijalnim partnerima), u sukobu je s koalicijskim partnerima (Jakovčić, izakulisno i puno šire), u sukobu je s opozicijom... predbacuje im ponašanja kakva i sam sebi dozvoljava... npr. politička kadroviranja HDZ-a. Slažem se s njim da se protiv toga treba boriti, ali onda se ne može i on sam tako ponašati i sebi i svojima to tolerirati, a bivšu vlast zbog toga prozivati. Moraš biti čist da bi mogao prozivati zmazanog. Ovako je nevjerodostojan.
Linić je također bahat. Na ovom blogu mu je posvećena jedna cijela tema... nakon njegovog uličarskog napada na sindikate. On je veći radnik od Milanovića, ali također nije čist. Pouzdano znam da je znao puno o prljavštinama prehtodne vlasti i kad su mu se žrtve (pripadnici naroda) obratili s istinama, dokazima i činjenicama nije učinio ništa kao političar opozicije, kao predstavnik naroda. Kalkulirao je... politički.... Takvi ljudi po mom mišljenju ne zaslužuju da budu narodni predstavnici u Saboru.
Nemam pojma koji je od njih dvojice dublje gurnuo ruku u pekmez... i to mi uopće nije važno. Ruke im nisu čiste. Prevarili su svoje birače pojedinačno, a i stranački.

Strašno sam ljuta na SDP... jer je prevario birače.... no nije mi svejedno gledati sve ovo. SDP je ipak stranka za koju glasam od prvih demokratskih izbora. Lažno su se predstavljali i ja sam im vjerovala. Sada se osjećam prevareno... i nekako osamljeno.... jer se parlamentarni izbori bliže... a ja nemam kome dati glas.
No da li su se baš svi lažno predstavjali? Da li u ovoj zemlji doista ne postoje pravi socijadlemokrati? Naravno da postoje... ali od ovih narcisoidnih i bijesnih likova nisu mogli doći do izražaja i nismo imali priliku vidjeti kakve slike slikaju socijaldemokrati.

Kako ja zamišljam idealnu osobu na čelu SDP-a?
To bi trebao biti čovjek koji nije narcisioidan i nema sve one osobine koje sam gore navela. Mora biti pošten, skroman i samozatajan.... ali ipak odlučan i iskren kad je to potrebno. Osoba koja će shvatiti da konflikti mogu donijeti puno kontruktivnog, jer oni su put za rješavanje problema, otvaraju mogućnost pregovora i približavanja stavova... dakle i razvoj. Osoba koje će poštovati sve različite u društvu, pa tako i one koji različito misle. Osoba koja rasprave sa neistomišljenicima neće doživljavati kao osobni sukob nego kao nastojanje da se stvori bolji svijet.... osoba koja zna da se u toj vrsti pozitivnog konflikta raste. To mora biti osoba koja poštuje suradnike i građane ove zemlje. Poželjno je bogato političko iskustvo i visoko obrazovanje.
SDP u svojim redovima ima takvu osobu. Kad bi na čelo stranke došla takva osoba... tada će svi oni koji doista žive socijaldemokraciju slijediti novog vođu bez problema... a ni poltronima neće biti problem... jer oni slijede koga treba... po potrebi.

Osoba za koju ja smatram da je jedini u stanju u život vratiti SDP i pomoći ovoj zemlji trenutno ima bolje plaćenu funkciju, puno ljepši i mirniji posao od ovoga na kojemu bih ga ja... i mnogi drugi željeli vidjeti. No sigurna sam da će njegovo srce zatitrati ako ga njjegovi stranački kolege i birači lijepo zamole da preuzme stvari u svoje ruke i spasi nas sve zajedno od ovih likova koje je pojelo ogledalo.

Toninoooooo..... pomozi nam....molim te.....

Temu sam završila sa nadom da postoji svjetlo na kraju tunela... a kao dokaz da konflikti mogu biti simpatični i zabavni prilažem vam filmić koji često vrtim i uživam u tom konfliktu....












Post je objavljen 30.05.2014. u 15:59 sati.