Marketing
Zločin i kazna
Nerijetki su trenuci ili razdoblja kad proživljavamo tešku muku, sasvim mjerljivu s već proživljenom koju je prošao Učitelj prije 2 milenija. Muka je veliko iskušenje, dovodi nas do granica naše izdržljivosti i gura preko njih, a mi se pitamo možemo li to izdržati, padamo pa ustajemo a nekad i dižemo ruke jer muka svojom snagom ipak prelomi nešto u nama. Tada krećemo novim putem, u novi život, odbacivši stvari i osobe vezane uz tu muku, a to nam donosi neizmjerno osvježavajuće olakšanje i omogućuje da ipak preživimo. Zazivanje Oca da mu bar malo olakša muku pokazuje nam ovu situaciju. Sigurni smo da više ne možemo - i što sad? Mi ljudi odabrat ćemo manje zlo i svaki izlaz koji barem ublažava muku ako je već ne uklanja u cijelosti jako nam je mio i dobrodošao. Osloboditi se okova, poletjeti slobodno kao ptica što smo davno zaboravili - to je melem na ranu, to nas vraća u život, daje da ponovo dišemo bez gušenja, i napokon ponovno sigurni u sebe krećemo naprijed i okrećemo novu stranicu.
Ne treba se okretati unazad ni vječno se preispitivati, baš kao niti sebi predbacivati što nešto nismo učinili prije ili kasnije. Uvijek će netko biti povrijeđen jer svima se udovoljiti ne može, no napokon je došlo vrijeme da mislimo na sebe. Model ponašanja zapisan u Knjizi samo je nedostižni ideal - prepustio je Ocu neka bude njegova volja, da, ali on je i ozdravljao, smirivao oluje, istjerivao đavla i oprostio onima što su ga razapeli. Ipak smo samo ljudi, možda malovjerni ali od krvi i mesa. Imamo jedan život i treba ga iskoristiti, pronaći u njemu svoju sreću a ne vječito vući teret nemarnih i lijenih ljudi punih obećanja i novih spoznaja. Neka im to posluži da poboljšaju svoje živote, a ne da stalno ugrožavaju nas koji se damo iskorištavati. Muka je paklena i nije lako razlučiti sve njezine komponente. Krediti, neimaština, nezaposlenost, promjena vlastitih stavova, osjećaj poniženosti, bježanje kad je teško, zatvaranje - ima još bezbroj strana muke života. Nekih od njih nećemo se nikad moći riješiti, i zato čineći za sebe ono što znamo i možemo olakšavamo si muku vjerujući sebi da smo odabrali najbolji način za to. Većeg autoriteta, koji bi prosudio je li taj način najbolji od mogućih, od nas samih - nema. Odgovori su u nama i sve što donosi dobar osjećaj treba i napraviti, ma što drugi mislili ili osjećali u vezi s tom našom odlukom.
Odbaciti muku znači odbaciti skupa s njom i nešto lijepo i vrijedno, ali stvari ionako nikad nisu crno- bijele a do cilja koji ima svoju vrijednost ne može se doći bez žrtvovanja. Uzroci muke su jasni - dugogodišnje toleriranje nediscipliniranosti, pasivnosti, nepoštovanja, neslušanja, izdaje, samodostatnosti, infantilnosti, uvreda, ignoriranja godišnjica i rođendana, oglušavanja o molbe za pomaganjem u kućanstvu, okrivljavanja u izljevima gnjeva zbog nespremnosti na nježnosti - a sve lijepo - brižnost, skrb za djecu, rijetki trenuci prave ljubavi, još rijeđi kratki periodi komfora i blagostanja, rijetki pokloni, poneki trenuci aktivnog slušanja, financijska podrška, sudjelovanje u omogućavanju djeci da odrastu u centru metropole, ostajanje uz obitelj i kakva-takva podrška u podizanju djece, viteška smjelost u pridobivanju srca, uređenje stana po nekim vlastitim zamislima, ljubav prema osobi koja se doduše nije znala izraziti - neka ostane trajna i vrijedna uspomena. No bez obzira na sve dobro i zdravo što je bilo, muka života prešla je granicu izdržljivosti, i nanijela ireverzibilnu štetu. Sada ostaje čuvati goli život i mentalno zdravlje, sve ostalo je sekundarno.
Post je objavljen 29.05.2014. u 09:29 sati.