Da znam, moram ga izbrisati kao što se briše prašina sa ormara i sitnih figurica, znam da ga moram u svojoj glavi imati kao što imam staru krpu za brisanje poda po stanu, znam da ga moram zaboraviti jer on postoji već godinama samo u mojoj glavi i zatvorila sam ga u srce, a iz srca ga moram izbaciti jer u mojem srcu moram napraviti mjesto za samu sebe. On je kao krpa puna prašine kojoj je vrijeme da je izmijenim i izbacim što dalje od sebe a kada to napravim moći ću napraviti puno koraka prema naprijed, spavati ću bez njegovog lika, neću više u nosu imati miris njegovog parfema, tada ću moći zavoljeti sebe i shvatiti koliko mogu biti sretna jer dosta sam čekala da dođe i pogleda me u oči, da mi kaže istinu i odlučila sam samo još jednom iskoristiti krpu koja se raspada a zatim uzeti novu ljepšu i ugodniju.
Izaći ću uskoro iz stana i kupiti si mirisnu žutu ružu čije ću latice rasuti oko sebe na krevetu i sanjati lijepi san koji će postati stvaran. Znam da postoji osoba kojoj sam lijepa ovako bolesna, sjede kose i ružna.
Post je objavljen 29.05.2014. u 20:00 sati.