Jeste li ikada voljeli nekoga toliko jako da biste bili spremni dati život za njega, u bilo kojem trenu?
Ja jesam
Imala sam nekoga tko me je nasmijavao - činio me posebnom, lijepom, sretnom i ispunjenom.
sve sam to imala, a sve je to od mene i otišlo. Svojom voljom.
sada više nema riječi koja bi mogla do njega doprijeti. Jednostavno on je mislima daleko,
u svom svijetu.
ne znam je li to njegov ili naš kraj.
Ako je naš - to bih i mogla preživjeti,
ali ako je njegov,
onda ne znam kako ću.
Slomio mi je srce. U tisuću komadića. Priznajem.
Čudno je kako ti srce slome i oni za koje si siguran da nikada neće. Zapravo, uvijek bude tako.
I upravo je to ono što ih ne razlikuje i što ih čini istima.
Ali vjerujem ....zapravo ne vjerujem, ali želim vjerovati
da ima negdje netko tko će pružiti ruke, netko tko će dati ljubavi, razumijevanja, osmjeha.
netko tko će biti utočište i sigurnost.
Sjećam se da si mi jednom rekao da imaš potrebu zaštititi me, čuvati me i ne dozvoliti da me itko ili išta povrijedi. htio si biti onaj zbog kojeg ću se smijati, a postao si onaj zbog kojeg plačem.
osjećaš li se sada više muško?
Post je objavljen 29.05.2014. u 17:17 sati.