Oduvijek se govori da papir sve trpi to je istina živa jer sve možeš napisati i ostat će zapisano bilo da je to pisano istina ili laž. Šteta što su me moje pokojne mama i baka učile da uvijek moram govoriti istinu jer to zlatna vrata otvara već godinama vidim da s istinom samo sebi nanosim štetu i da se neprestano nekome zbog ispisane istine moram ispričavati.
Nikada nisam podnosila dvolične ljude, a zbog mojeg pisanja istine takva osoba mi se javlja jer vjerojatno već dugo nije čitala moja kukanja o tome koliko volim osobu iz svoje prošlosti koja misli da je moj sin njegov sin i da sam kažnjena s bolestima svojih sinova a nije svjestan da ja ne trebam njegov novac da živim i s dvadesetak kuna dnevno koje dobijem od ljudi koji me vole, cijene i poštuju zbog moje iskrenosti i sada kada već nekoliko tjedana ne idem van do grada "raditi" zovu me i pitaju dali nešto trebam a ja im govorim da imam ono što mi treba čašu vode jer moram skinuti desetak kila i ništa mi ne nedostaje.
Sama sam kriva znam što sam si dopustila da mi nepoznata osoba laže ali uskoro ću odlučila sam te poruke poslati na adresu osobe o kojoj u porukama piše i tako ću krenuti dalje i lakše disati uživajući u svojoj sijedoj kosi i u svom ružnom izgledu.