Čekajući obitelj dok se šiša u salonu prelistavala sam nekakve ženske časopise i došla do intervjua s Mani Gotovac koji je naslovljen njezinom izjavom: 'Život mi je mnogo lakši otkad nema ljubavnog žara.'
I doista. To je jedna od onih izjava koje, kad ih pročitaš, odmah ti budu jasne.
Ljubavni žar i žar općenito, žar bilo koje vrste samo pogoršava stvari.
Prijateljski žar, primjerice. Zoveš frendicu, zoveš, nešto bi htjela s njom, kava, da ti izađe u susret, da ti dođe kad ti treba… ali, ona neće nego samo onda i onako kada njoj paše. U žaru joj saspeš sve u facu. Kad nema žara ne kažeš joj ništa. To jednostavno prihvatiš. I tako je bolje.
Poslovni žar. Trudiš se i trudiš, radiš kao rob, ali što više daješ žara, to više tog istog žara od tebe traže. I ne kažu hvala. Ne daju ni plaću na vrijeme.
Žar neke nove ideje. Letiš na njenim krilima, a onda kasnije shvatiš kako su ljudi koji su letjeli s tobom na krilima te iste ideje, ipak sve to gledali više materijalno, mnogo manje idejno.
Ljubavni žar. Prije ili kasnije splasne. Shvatiš da si mnogo toga sebi sam stavio u glavu, umislio si.
I tako, mnogo je još vrsta žara u životu, posebno kad si mlad. Kako stariš žar slabi, ustupa mjesto nekoj vrsti mudrosti, zrelosti ili možda tek pomirenosti. U svakom slučaju, mnogo lakše je biti pomiren sa sobom i sa svijetom nego prosipati žar okolo, koliko god on pozitivan i dobar bio.
Nirvana, ljudi moji, nirvana. Ima Mani pravo.
Post je objavljen 28.05.2014. u 15:17 sati.