Otok sam.
Ada.
Usred
rijeke
životne.
Bacam
šarene,
papirnate,
slamnate,
brodiće
i
one
crne i bijele
pune riječi
u bujicu,
u vrtloge.
I čekam
i gledam
obalom
kružnom
samo mojom,
od svega
odvojena.
Papirnate
čamčiće
odmah
vali potopiše,
slamnate
virovi
zavrtiše
i stotine
njih proždriješe,
al gle
jedan,dva,
evo i treći,
dubinama
mutnim
i samom
dnu
uspjeli
pobjeći.
Dočekali ste ih,
kao da nisu
od slame,trunja
i blata
već od
samog
suhog
zlata.
i moja
obala s vašom
se spaja,
i nisam
više
ada,
obična
mala.
blogeri dragi
na tome VAM
hvala
Post je objavljen 28.05.2014. u 09:27 sati.