Žene. Tko bi ih razumio.
Previše sam žena sreo u životu, ali o njima ne znam puno više sada, nego što sam znao ranije.
Vidio sam prijateljstva kako se gase. Ljubomoru. Zavist. Čuo brojna ogovaranja.
Evo nekoliko primjera u revijalnom tonu.
"Kako ona ima tanke noge. A, nosi kratke suknje. I još crne hulahopke."
"Nalakirala je nokte, no lak joj se skinuo na pola. Užas."
"Zamisli, čula sam kako sigurno nešto ima između njih dvoje, pogledaj kako je gleda, kao mačak vruću kašu."
"Ne zna se obući i gotovo. Pogledaj tu boju kose. Karneval, kažem ti."
I tako u istom tonu u nedogled.
Sve do tragičnog bujanja rijeka.
Tu je ispod šminke isplivala ljudskost. Plemenitost kojoj nema ravne.
Žena ženi.
Žena ženi treba biti prijatelj. Pokrenule su akciju pakiranja najnužnijih stvari u kutiju od cipela, higijenskih potrepština, poneke knjige, čokolade. Uz sve to pismo u kojem u nekoliko rečenica stane ljudskosti koliko teži jedan odrasli slon. Puno tona ljudskosti u desetak kilograma paketa. Za jednu ženu koju je preplavio očaj zbog gubitka doma. Zbog gubitka svih onih sitnica koje jednoj ženi čine život lakšim.
Grupa divnih žena na facebook grupi Žena - Ženi okupila je tisuće drugih žena koje misle isto.
Nije lako činiti dobro. Te su se žene odrekle možda kave, cigareta, a možda i ponekog ručka (kakvo je vrijeme krize u kojem živimo, vjerujem da su se mnoge odrekle i onoga čega nemaju) kako bi drugoj, nepoznatoj ženi olakšale život.
Uljepšale dan. Pomogle da barem nakratko zaboravi ružnu stvarnost.
Vjerujem da je trenutak otvaranja paketa i pronalaženje pisma nešto što ni jedna neće zaboraviti do kraja života.
Pomozite ako možete. Paketi se šalju na adresu Knjižnice Grada Vukovara.
Post je objavljen 26.05.2014. u 23:23 sati.