Volim analizirati samu sebe, volim detaljno pamtiti sve i imam mozak kao da imam ugrađenu memoriju koja se nikako u pojedinim segmentima ne da izbrisati ma koliko god puta to pokušavala (svakodnevno barem dvadesetak puta), s druge strane ubijam sama sebe jer sam previše otvorila i otvaram sebe prema drugima a uviđam da to nema svrhe i da sam štetu nanijela sama sebi.
Mrzim sama sebe i ništa se ne čudim što mi sve ide krivo, što ništa ne mogu napraviti ispravno jer za mene ispravnog puta nema.
Post je objavljen 26.05.2014. u 18:01 sati.