Marketing
Prigovaranjitis
Imam osjećaj da je cijela ljudska rasa zaražena – prigovaranjem! Stalno nam neki drek smeta. Barem jednom dnevno izrazimo neko nezadovoljstvo nečime toliko minornim da mi je muka. Zato sam krenula u tihi rat s prigovaračima.
Prigovaranjitis u najgorem obliku možete primijetiti na svakom uglu. Od vaše kolegice na poslu kojoj prvo smeta propuh, onda vrućina (a nije u menopauzi), od vozača na cesti koji uredno šalju u rodno mjesto ako neko cmilji po autoputu, od ljudi u redu u samoposluzi koji počnu cupkati na mjestu i okreću očima čim mlada blagajnica ne radi 100 na sat.
Moj mali doprinos u ratu protiv prigovaranjitisa je miran stav i simpatičan komentar koji oboljelom daje malo prostora za razmišljanje, a osobi koja je izložena ovoj bolesti – malo nade da nismo svi takvi. Jedan sam dan tako, u redu za plaćanje, morala slušati vrlo glasne uzdahe, komentare tipa:“This is taking too long!“ (iako se radilo o 10-tak minuta čekanja). Neke su žene čak dramatično ostavljale robu usput i preneražene uslugom napuštale butik. Blagajnica je uporno pokušavala riješiti mali problem s plaćanjem putem kartice, dok je prigovaranjitis lagano zasmrdio u zraku.
Napirlitana baba iza mene je uzdisala ko da bu riknula isti tren, lik ispred mene je napravio tipičan 'move' za tu bolest...okret prema ostalima s okretanjem očiju, a meni je došlo da ih sve pošaljem u rodno mjesto - na tečnom hrvatskom (koji kao da je stvoren za te situacije)! Kad je „napokon“ situacija riješena i kada je došao red na mene, mlada prodavačica se preko previše počela ispričavati pa sam joj dovoljno glasno odgovorila:“Nemaš frke, nitko nije umro!“ Nasmješila mi se i rekla:“Thank you for understanding.“
Zaista smo nestrpljiva govna ponekad i žalimo se na sve i svašta. Razumijem situaciju kada ti konobar donese hladne lazanje ili gdje ti debela škotkinja uvali potrganu novčanicu, ali brate – i tada možemo pristojnije odreagirati. No, žaliti se na malo duže čekanje u redu, na kašnjenje aviona, vlagu u zraku, sjedala u autobusu, spori Internet ili prehladno more je tipičan slučaj prigovaranjitisa!
Statistike pokazuju kako je najveći broj takvih – među penzionerima. Ovdje čak postoji i televizijska emisija o „prigovaračima“ i tvrde da su penzići najbrojini u tome. Zašto? Jer imaju vremena na pretek zajebavati radni narod. Svaka čast ljudima u mirovini poput moje stare. Žena slika, piše, čita, druži se i sadi poriluk! Zato se nadam da mi je možda prenijela te gene i da se neću naći kako stojim u redu i uzdišem ko morž na mlade radnike koji „nisu za ništ!“.
Svi smo se mi, barem jednom u životu našli u situaciji kada nas je napao oboljeli od prigovaranjitisa.
Ono što se broji i što mijenja situaciju nije njegov stav – nego naša reakcija.
Za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama (ljubazno) upitajte svog liječnika ili ljekarnika (bez nepotrebnih scena u čekaonici).
Post je objavljen 26.05.2014. u 11:17 sati.