Pregled posta

SUVERENA VLAST--BOŽANSKA I LJUDSKA

U vezi današnjih izbora za Europski parlament ovaj post razmatra suverenu vlast države i EU

Bratstvo ljudi počiva na temeljima Božjeg očinstva. Božja obitelj predstavlja rezultat Božje ljubavi--Bog je ljubav. Bog Otac božanski voli svoju djecu--svu svoju djecu.

Nebesko kraljevstvo, božanska vlada, počiva na temeljima činjenice božanske vlasti--Bog je duh. Kako je Bog duh, ovo je duhovno kraljevstvo. Nebesko kraljevstvo nije ni materijalno niti posve intelektualno; ono je duhovni odnos između Boga i čovjeka.

Sve religije koje budu priznale da vlast duha pripada Bogu Ocu, mogu biti u stanju očuvati uzajamni mir. Jedino ako neka religija pretpostavi da ima određenu premoć i autoritet nad svim drugim religijama, ona si može dopustiti netrpeljivost prema drugim religijama ili se može usuditi da progna druge religiozne vjernike.


Religiozni mir--bratstvo--ne može postojati ako religije ne budu spremne potpuno odustati od svakog oblika crkvenog autoriteta i u cjelosti odbaciti svako nastojanje na ostvarenju duhovne vlasti. Jedino Bog ima suverenu vlast i ovo je vlast duha.

Ne možete imati jednakost među religijama (religioznu slobodu) bez religioznih ratova, izuzev ako sve religije odluče izručiti svaki oblik religiozne vlasti nekoj nadljudskoj razini, samom Bogu.

Kraljevstvo nebesko u ljudskim srcima treba stvoriti religiozno jedinstvo (što nije jednolikost) zahvaljujući tome što u sastav svih religioznih grupa trebaju ući religiozni vjernici koji su se oslobodili svih ideja o crkvenom autoritetu--religioznoj vlasti.

Bog je duh i Bog ljudima daje fragment svoga bića duha koji dolazi živjeti u ljudskim srcima. Duhovno, svi ljudi su jednaki. U nebeskom kraljevstvu nema kasti, klasa, društvenih razina ili ekonomskih grupa. Svi ste braća.

Ali istog časa kad izgubite iz vida vlast duha koja pripada Bogu Ocu, određena religija mora početi ispoljavati nadmoć nad drugim religijama; i tada umjesto mira na zemlji i dobre volje među ljudima nastupaju nesuglasice, međuoptužbe, pa čak i religiozni ratovi, ratovi među religionistima.

Ako bića koja imaju slobodnu volju i koja sebe smatraju uzajamno jednakim ne priznaju uzajamnu pokornost nekoj visokoj vlasti, nekom autoritetu koji je nad njima i iznad njih, ona prije ili kasnije moraju doći u iskušenje da upotrijebe svoju sposobnost kako bi stekla moć i autoritet nad drugim ljudima i grupama. Ideja o jednakosti može donijeti mir jedino u uzajamnom priznanju neke vlade s visokim kontrolnim utjecajem.

Zemaljski religionisti mogu živjeli u relativnom miru i spokoju samo ako u cjelosti izruče svaku ideju o religioznoj vlasti. Na Zemlji ne može zavladati trajan religiozni mir sve dok religiozne grupe dobrovoljno ne odustanu od svake ideje da imaju Božju naklonost, status odabranog naroda i religiozne vlasti. Jedino kad Bog Otac preuzme vlast ljudi mogu postati religiozna braća i živjeti zajednički u religioznom miru na Zemlji.


POLITIČKI SUVERENITET

Rat na Zemlji neće prestati sve dok se nacije budu držale iluzornih ideja o neograničenoj nacionalnoj vlasti. Sve grupe i udruženja između razine individualnog ljudskog bića i razine cijelog čovječanstva imaju jedino relativnu i prolaznu vrijednost i to jedino do mjere do koje unaprijeđuju dobrobit, dobrostanje i napredak individualne i planetarne cjelokupnosti--čovjeka i čovječanstva.

Religiozni učitelji uvijek moraju imati na umu da duhovna vlast Boga nadilazi sve međupostojeće i posredničke duhovne odanosti. Građanski vladari će jednom naučiti da Svevišnji vlada društvom ljudi.

Ova vlast Svevišnjeg u društvima ljudi neće donijeti naročitu korist ni jednoj smrtničkoj grupi naročitih primatelja naklonosti. Ne postoji "odabrani narod." Vlast Svevišnjeg, vrhovnog upravitelja političke evolucije, treba donijeti najviše dobro najvećem broju ljudi u najduljem vremenskom periodu.

Suverena vlast je moć i to moć koja raste s organizacijom. Ovaj je razvoj organizacije političke moći dobar i ispravan jer teži uključenju sve širih segmenata cjelokupnog čovječanstva. Ali isti ovaj rast političkih organizacija stvara probleme na svakom posredničkom stadiju između početne i prirodne organizacije političke moći – obitelji - i konačnog upotpunjenja političkog razvoja - vlade cijelog čovječanstva u kojoj učestvuje cijelo čovječanstvo u korist cijelog čovječanstva.

Počevši od roditeljske moći u obiteljskim grupama, politička vlast evoluira putem organizacije zahvaljujući povezivanju različitih obitelji u krvne klanove koji se zatim iz različitih razloga ujedinjuju u plemenske jedinke--političke grupacije koje nadilaze krvno srodstvo. I plemena se zatim trgovinom, poslovanjem i osvajanjem ujedinjuju u nacije, dok se nacije s vremenom ujedinjuju u imperiju.

Kako vlast prelazi s manjih na veće grupe, ratovi postaju sve rijeđi. Zapravo to što postaje rijeđe su manji ratovi između manjih nacija, dok sve više raste mogućnost izbijanja većih ratova, kako suverene nacije postaju sve veće i veće. U sadašnjem vremenu, kad je cijeli svijet istražen i zauzet, kako nacije postaju malobrojne, snažne i moćne, kako se granična područja između ovih snažnih i tobože suverenih nacija počela dodirivati i dije ih jedino oceani, nastat će okolnosti za velike ratove, općesvjetske sukobe. Takozvane suverene nacije neće moći supostojati bez sukoba i ratova.

Teškoća pri evoluciji političke vlasti od obitelji do čovječanstva leži u inertivnom otporu na svim posredničkim razinama. Obitelji su se tijekom povijesti odupirale formiranju klanova, dok su klanovi i plemena često razarali suverenitet teritorijalne države. Kako je to danas slučaj (i kako je uvijek bila istina), svakoj novoj i naprednoj evoluciji političke vlasti staju na put "prijelazne ljestvice" prošlih razvojnih koraka političke organizacije. I ovo je istina zbog toga što ljudi vrlo teško mijenjaju predmet odanosti. Ista odanost koja omogućuje evoluciju plemena otežava evoluciju nadplemenske razine--terirorijalne države. I ista odanost (patriotizam) koja omogućuje evoluciju teritorijalne države, uveliko usložnjava evolutivni napredak vlade cijelog čovječanstva.

Politički suverenitet nastaje kad se individualno tijelo odrekne prava na samoopredjeljenje--prvo kad se pojedinac odrekne ovog prava u korist obitelji, zatim kad se obitelji i klanovi odreknu samoopredjeljenja u korist plemena i većih grupa. Ovaj je progresivni prijenos samoopredjeljenja s manjih na veće grupe političke organizacije uglavnom tekao nesmetano na Istoku sve od uspostave Ming i Mandžurske dinastije. Na Zapadu je ovaj pravac vladao kroz više od tisuću godina sve do kraja prvog svjetskog rata, kad je nesrećan nazadni pokret privremeno stao na put ovom prirodnom pokretu, vodeći k obnovi izgubljene vlasti brojnih manjih evropskih grupa.

Zemlja neće uživati u trajnom miru sve dok takozvane suverene nacije ne budu inteligentno i cjelovito izručile svoje suverene moći u ruke bratstva ljudi--vlade cijelog čovječanstva. Internacionalizam--Nacionalni Savezi--ne mogu donijeti trajni mir čovječanstvu. Dok svjetske konfederacije mogu djelotvorno spriječiti manje ratove i prihvatljivo kontrolirati manje nacije, one neće spriječiti svjetske ratove niti će kontrolirati tri, četiri ili pet najmoćnijih vlada. Uoči stvarnih sukoba jedna od ovih svjetskih moći uvijek može istupiti iz Saveza i objaviti rat drugim vladama. Nacije neće odustati od ratovanja dokle god budu bolovale od iluzornog virusa nacionalnog suvereniteta. Internacionalizam je korak u pravom smjeru. Dok međunarodna policijska sila može spriječiti višebrojne manje ratove, ona neće biti djelotvorna pri spriječavanju velikih ratova, sukoba između velikih vojnih sila zemaljskih vlada.

Kako istinski suverene nacije (velike sile) postaju sve rijeđe, tako raste mogućnost i potreba za uspostavom vlade cijelog čovječanstva. Kad na svijetu bude postojalo tek nekoliko istinski suverenih (velikih) sila, one moraju bilo stupiti u "biti ili ne biti" vrstu sukoba za nacionalnu (imperijalnu) nadmoć ili se moraju dobrovoljno odreći određenih povlastica suvereniteta--stvoriti bitnu jezgru nadnacionalne moći koja će poslužiti kao početak stvarnog suvereniteta cijelog čovječanstva.

Mir neće doći na Zemlju sve dok takozvane suverene nacije ne izruče svoju bojnu moć u ruke predstavničke vlade cijelog čovječanstva. Politički suverenitet predstavlja usađeno svojstvo svjetskih naroda. Kad svi narodi Zemlje uđu u sastav svjetske vlade, oni će imati pravo i moć da učine takvu vladu SUVERENOM; i kad takva predstavnička ili demokratska svjetska sila bude upravljala svjetskim kopnenim, zračnim i pomorskim silama, nastupit će mir na zemlji i dobra volja među ljudima--ali ne prije toga.

Radi ilustracije možemo navesti bitan primjer zemlje dvadesetog i dvadesetprvog stoljeća: Pedesettri država Sjedinjenih Američkih Država uživaju u dugotrajnom miru. Ove države više ne vode međusobne ratove. Predale su svoj suverenitet u ruke federalne vlade, dok su arbitražnim ratom odustale od svih zahtijeva za iluzornim samoopredjeljenjem. Dok svaka država upravlja vlastitim unutarnjim poslovima, pojedinačno se ne bave inozemnim odnosima, tarifama, usljeničkim i vojnim pitanjima ili međudržavnom trgovinom. Pojedinačne države se pored toga ne bave pitanjima državljanstva. Ove pedesettri država osjećaju razorne posljedice rata jedino kad je ugrožen suverenitet federalne vlade.

Nakon što su se odrekle dvojnih sofisterija o suverenoj vlasti i samoopredjeljenju, ovih pedesettri država uživaju u uzajamnom miru i spokoju. Tako će i nacije na Zemlji početi uživati u miru nakon što dobrovoljno izruče svoj suverenitet u ruke svjetske vlade--suverene vlasti bratstva ljudi. U ovom će svjetskom ustrojstvu male nacije imati jednaku moć kao i velike, jedinako kao što mala država Rhode Island ima dva senatora u američkom Kongresu upravo kao i gusto naseljena država New York ili kao prostrani Teksas.

Ograničena (državna) vlast ovih pedeset tri država predstavlja djelo ljudi koje služi ljudima. Naddržavna (nacionalna) vlast predstavlja djelo izvornih trinaest država stvoreno u cilju vlastite kao i opće ljudske dobrobiti. Jednog će dana nacije stvoriti nadnacionalnu vlast planetarne vlade cijelog čovječanstva u cilju vlastite i opće dobrobiti.

Građani ne postoje kako bi služili vladama; ljudi kroje i stvaraju vlade i organizacije u cilju ljudske dobrobiti. Konačni proizvod evolucije političkog suvereniteta jedino može počivati u pojavi vlade kojom upravljaju svi ljudi. Sve druge suverene vlasti imaju jedino relativnu vrijednost, posrednički značaj i potčinjen status.

Zahvaljujući znanstvenom napretku ratovi postaju sve razorniji, dok ne postanu gotovo stvar rasnog samoubojstva. Koliko puta moramo voditi svjetske ratove i koliko se puta moramo uvjeriti u nedjelotvornost Nacionalnih Saveza, prije nego budemo voljni utemeljiti vladu cijelog čovječanstva i uživati u blagoslovima trajnog mira i spokoja dobre volje--općesvjetske dobre volje--među ljudima?

ZAKON, SLOBODA I SUVERENITET

Ako jedan čovjek teži nezavisnosti--slobodi--on mora imati na umu da svi drugi teže istoj ovoj slobodi. Grupe takvih slobodoljubivih ljudi ne mogu zajednički živjeti u miru ako se ne budu podredile zakonima, pravilima i regulacijama koji svakoj osobi daju jednak stupanj slobode, istovremeno pružajući isti ovaj stupanj slobode svim njihovim bližnjim ljudima. Ako jedan čovjek ima apsolutnu slobodu, tada drugi čovjek mora biti apsolutni rob. I sloboda ima istu ovu relativnu prirodu i u društvenim, ekonomskim i političkim pogledima. Sloboda je dar civilizacije koji počiva na prinudi ZAKONA.

Dok religija duhovno omogućuje ostvarenje bratstva ljudi, društveni, ekonomski i politički problemi vezani uz takav cilj ljudske djelotvornosti i sreće mogu biti riješeni jedino utemeljenjem vlade cijelog čovječanstva.

Bit će ratova i glasina o ratovima--diće će se nacija protiv nacije--dokle god bude vladala podjeljenost svjetskog političkog suvereniteta i dokle ga nepravedno bude držala određena grupa nacija-država. Engleska, Škotska i Vels nisu prestali međusobno ratovati dok nisu predali suverenitet u ruke Ujedinjenog Kraljevstva.

Novi će svjetski rat poučiti takozvane suverene nacije da formiraju neku vrstu federacije, mehanizam za spriječavanje manjih ratova ili ratova između manjih nacija. Ali svjetski će ratovi postojati sve do pojave vlade cijelog čovječanstva. Jedino svjetski suverenitet--i ništa drugo nego svjetski suverenitet--može spriječiti svjetske ratove.
Sve države u SAD-u zajednički žive u miru. Među građanima ovih pedeset tri država žive različite nacionalnosti i rase koje pripadaju neprestano zaraćenim svjetskim nacijama. Premda ovi Amerikanci predstavljaju sve religije, religiozne sekte i kultove iz cijelog svijeta, ovdje u Sjevernoj Americi oni svi žive u uzajamnom miru. I ovo je moguće zahvaljujući tome što je ovih pedeset tri država predalo svoj suverenitet i odustalo od svih ideja o takozvanim pravima na samoopredjeljenje.

Ne radi se o pitanju naoružanja ili razoružanja. Niti se radi o pitanju oporezivanja ili dobrovoljne vojne službe pri razmatranju ovih problema održavanja općesvjetskog mira. Kad bi se moćnim nacijama oduzeo svaki oblik suvremenog mehaničkog naoružanja i svi oblici eksploziva, one bi se borile šakama, kamenjem i toljagama, sve dok se budu držale iluzija o božanskom pravu na nacionalni suverenitet.

Rat nije čovjekova najveća i najgora bolest; rat je simptom ili rezultat. Stvarna bolest je virus nacionalnog suvereniteta.

Nacije na Zemlji nisu posjedovale stvarni suverenitet; one nikad nisu imale suverenitet koji bi ih zaštitio od razornih posljedica i pustošenja svjetskih ratova. Pri izgradnji svjetske vlade cijelog čovječanstva, nacije ne odustaju od suvereniteta već prije stvaraju stvarni, istinski i trajni svjetski suverenitet koji ih može zaštititi od svih ratova. Lokalne vlade upravljaju lokalnim poslovima; nacionale vlade upravljaju nacionalnim poslovima; svjetska vlada upravlja međunarodnim poslovima.

Očuvanje svjetskog mira ne može biti rezultat pregovora, diplomacije, inozemne politike, saveza, uravnoteženja moći ili bilo kakvog drugog privremenog poigravanja s nacionalističkim suverenitetom. Mora se uvesti svjetski zakon i uspostaviti svjetsku vladu--suverenu vlast cijelog čovječanstva.

Individualne osobe mogu uživati daleko veću pojedinačnu slobodu pod pokriljem svjetske vlade. Dok državljani velikih sila danas pate pod gotovo tlačiteljskim teretom poreza, regulacija i kontrole svojih vlada, velik dio ove intervencije nad individualnom slobodom nestaje onog časa kad nacionalne vlade postanu voljne povjeriti suvernitet u pogledu međunarodnih poslova u ruke svjetske vlade.

Pod okriljem svjetske vlade nacionalne grupe primaju stvarnu priliku za ostvarenje i užitak osobne slobode koja obilježava istinsku demokraciju. Doći će kraj zabludama samoopredjeljenja. Po uspostavi svjetskih regulacija nad novcem i trgovinom slijedi nova era općesvjetskog mira. Uskoro mora evoluirati jedan svjetski jezik, dok se javlja i nada za buduću uspostavu svjetske religije--ili religija svjetskih gledišta.

Kolektivna javna sigurnost nikad neće osigurati mir sve dok kolektivnost ne uključi cijelo čovječanstvo.
Politički suverenitet zastupničke vlade čovječanstva donosi trajan mir na zemlji, dok duhovno bratstvo ljudi zauvijek osigurava dobru volju među ljudima. I ovo je jedini način za ostvarenje mira na zemlji i dobre volje među ljudima.


Post je objavljen 25.05.2014. u 22:02 sati.