Ova dva dana me satire ponovo tuga. Tuga najveća sine moj, umjesto kuće napravili ti vječni dom. Znam da si mogao birati, znam da nisi želio otići. Planirao si kuću, ženu i troje djece kao mama, ali Bog je imao drugačiji plan. Zašto si tamo potrebniji nego tu, to samo On zna. Ja sam svaki dan umornija, ali sam sada nekako mirna jer sam ispunila ovu zadaću. Gubim pomalo volju za sve što se oko mene događa, zatvorila sam se u svoj svijet i mislim da sam dobro učinila. To je moj svijet sjećanja, tuge i nadanja. Nikome neću dozvoliti da ga poruši, da uzme ono što je u mom srcu, ono što pripada tebi. Neću ti se više ni ovdje često javljati, voljet ću te u snovima, ni njih mi ne mogu ukrasti. Sve što sam pokazala, sve što sam imala, sve što sam voljela su neki zlorabili. Nedam više sine, nema više ništa što majku može povrijediti i boljeti kao tvoj odlazak. Molim Boga da tvoja braća budu živa i zdrava dok ja hodam po Zemlji, a ti požuri...do tada će svaki dan letjeti onaj naš nevidljivi, lepršavi put neba.