Ovih dana, koji su bili bez FORMALNE predizborne kampanje, upalo mio je u oči da se na HTV sistematski prešućuju aktivnosti Karitasa i Crkve, pa me to podsjeća na vremena zabrane rada tih ustanova na humanitarnom planu.
Karitas ne čeka nikad da se dogodi katastrofa nego pomaže ugroženima preko cijele godine. Tko sve uplaćuje u ta sredstva od hijerarhije ili običnih vjernika i građana ne zna se, po onoj "Nek ne zna ljevica...", ali je činjenica da se ne radi po sistemu interventnih fondova, nego se sredstva kontinuirano daju tamo gdje treba.
Ovih dana bio je skup svećenika u Vepricu , gdje su se svi odrekli po 1000 kuna, a Splitska nadbiskupija je (iz drugih sredstava) uplaćivala za poplavljene u Hrvatskoj, Bosni i Srbiji.
Sigurno bi svatko mogao učinit više, ali, ako smatramo da jedino Crkvu treba "rešetati", nismo u pravu!: Koliko neisplativih investicija, loše sagrađenih objekata zbog potkradanja, nesposobnosti u stimuliranju proizvodnje hrane (bacanja sredstava na nepotrebni uvoz), pa i poplave su dijelom posljedica nemara u izgradnji nasipa, doduše, to su informacije sa televizije! ( na portalima se nađu i kritički komentari na negativne poteze države, ali s posebnom se gorčinom i žući komentira tzv. nedjelotvornost Crkve.)
Ja sam protiv luksuza u Crkvi, dvori od oniksa su nepotrebni, ali došli su ko"kec na desetku" dežurnim kritizerima! Nisu trebali bit tako sagrađeni (iako su sredstva iz inozemstva bila za to namijenjena), ali šta sad? Da se sruše? A i sve arene i sl. koje zjape prazne?! A što je sa silnim sredstvima koje smo propustili povući iz europskih fondova?
Ako je samo Crkva dužna pomagati odričući se komfora, onda joj priznajemo da je jedina moralna vertikala, a ja se s tim ne bih složila jer "vjertar puše gdje hoće"! Zato ne mislim da treba biti ni vreća za lupanje i ispušni ventil mnogima.
Problem siromaštva je u lošoj ekonomskoj politici države (bez obzira na to koja je garnitura na vlasti), jer se gleda ugrabit najviše od strane pojedinaca, ne računajući dugoročno. Kad "mali" dođu na vlast postaju neosjetljivi na one koje su ostavili u bazi. To je problem morala i savjesti, koju trebamo svi ispitivati, jer grijeh je bacanje hrane i "bacanje" resursa koje ima Hrvatska, prirodnih i onih ponuđenih iz Europe.
Ev o jedan članak kao primjer aktivnosti o kojima se ne govori:
Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, nadbiskup u miru Marin Srakić, predsjednik Hrvatskog Caritasa varaždinski biskup Josip Mrzljak, ravnatelj Hrvatskog Caritasa Fabijan Svalina te ravnatelj Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije vlč. Ivica Rebić obišli su u srijedu poplavljene župe Đakovačko-osječke nadbiskupije. Posjetili su Županju, Drenovce, Gunju, čak i Rajevo Selo, te su se na kraju u Cerni susreli s izbjeglim osobama.
- Obišli smo gotovo čitavu Cvelferiju. Bili smo u Rajevu Selu gdje se cestom ipak može ući u selo. Vidjeli smo potopljene kuće, onaj strah koji se uvukao u stanovnike Soljana jer im prijeti nadiranje vode. Vidi se strašno puno solidarnosti i uzajamne pomoći. Bilo mi je strašno gledati, osim tih potopljenih kuća, spašavanje stoke u kojem pomažu specijalci i Hrvatska vojska – rekao je nadbiskup Hranić.
- Vidimo da pomoć trebamo usmjeriti na ono kad se ljudi budu vraćali kući. Trebat će im pomoć u saniranju kuća, novi namještaj, kućanski aparati, valjat će obnoviti stočni fond, ljetina im je uništena, dakle trebat će im pomoć da prežive. Mi se koncentriramo na tu pomoć kad se vrate kući. Nismo svemoćni, oko četiri milijuna kuna mogli bismo izdvojiti i dati – najavio je nadbiskup Hranić. (Glas Slavonije/Bitno.net)
Objavljeno: 23. svibnja 2014. u Hrvatska > Vijesti | Oznake: istaknuto, pomoć, Đakovačko-osječka nadbiskupija, Đuro Hranić
Share on facebook Share on twitter Share on email Share on print More Sharing Services 123
Post je objavljen 25.05.2014. u 07:26 sati.