Moj irski domaćin prati povremeno moje zapise o Irskoj pa je jučer protestirao, a vezano za doručak u gradu Killarny. Ja sam uredno napisala da smo imali engleski doručak, ali jok bio je to irski, molim lijepo sa velikim I. dakle razlika. U engleskom možete birati jaja sa šunkom a uz to još i kobasice, grašak i gljive ili kako vam drago. U irskom nema graška, nema gljiva, ali ima paradajza i još dva okrugla komadića koja oni zovu, vjerovali ili ne, puding. Jedan komadić tog pudinga je tamniji, kao kada nešto dobro zagori, a drugi svjetliji jer kuhari valjda paze. Zezam se. O receptima ima na wikipediji puno toga. Meni se nije dopalo pa je domaćin uživao i u onom tamnom i sa mog tanjura. A sada da nastavim u novom danu novi događaji. Jutro je bilo lijepo sunčano sa ove strane brda, ali se dolje prema moru nešto oblaka naziralo. Dolazili su i preko brda sa Atlantika. U jednom trenutku sam pojurila po fotić jer se ispred mene pojavila
prekrasna duga. Na čas sam imala osjećaj da je mogu rukom dotaknuti. Od dvadesetak fotkica evo stavljam
i ovu. Zatim pospremanje stvari i polazak natrag u Limerick. Vožnja uz obalu je stvarno lijepa kao uostalom i uz našu. Što smo išli dalje od mora vrijeme je bilo lošije i nisam gotovo ništa zabilježila, a i dan ranije smo veliki dio istog puta već prošli. Dan nakon dolaska u Limerick odlučili smo se vratiti
u Adare
kako bih poslikala one čarobne kućice slamnatog krova. U crkvi nisam fotkala jer se pripremalo vjenčanje pa su se ljudi muvali. No kako je udaljeno samo šesnaest kilometara o Limericka bit će prilike idućih
godina. Povratak u Dublin i kroz vjetrobransko staklo hvatam
tvornicu guinness piva. Svratili smo još malo u Malahide da poberem koji kamenčić i na aerodromu uz još jednu pintu guinnessa čekali ukrcavanje u avion. Kroz oblačno nebo uzletjeli smo i vrućina je tražila zatvaranje prozora. Uostalom ispod su oblaci i ništa se ne vidi. Istambul,
aerodrom i čekanje. Svatko svojim zrakoplovom odlazi. Tuga. On je kretao prije mene pa sam u jednoj od čekaonica pronašla dovoljno mjesta za ispružiti se. U jutro je bio krasan dan i kada smo i mi poletjeli
klikala sam desetak puta za redom pogled na Istambul. Konačno Zagreb, moj voljeni grad, ali samo kroz tri dana jer četvrti sam već ponovo bila na putu, ali autobusom prema Italiji.
