Počinjem tamo negdje daleko, toliko davno da više ni u vremenskom trezoru nije sačuvano. Malenim koracima ali s velikim očima koje su odmah gledale u daljinu, tamo gdje još dugo malene nožice neće stići.
Očima proživljavam svijet, unaprijed prije vremena. Očima upijam boje, prije nego srce osjeti. Noge tapkaju u mjestu i kao da se pitaju zašto uopće krenuti u život viđen ali ne proživljen. I čemu dalje, vrijeme je stalo!? I noge i oči, zarobljene ili oslobođene, lutanja i traženja.
Samo sam htjela "moj kažun", polje maslačka i svjetlost krijesnica.
Post je objavljen 24.05.2014. u 00:54 sati.