Danas sam prvi puta u životu osjetila različitost, doslovce raznolikost dviju paralelnih tuga: tuge za čovjekom i tuge za životinjom. I dok je ova prva duboka i nekako bliska, zbog ove druge sam se danas prvi puta osjetila posramljenom pred životom. Potpuno je drukčija, razdvojena. Možda zato što je za neke katastrofe i čovjeka, i životinje doista odgovoran čovjek. Ne znam. Prestrašno. Možda je upravo i to razlog što životinjama nema mjesta u molitvama, barem ne suvremenih, zapravo modernih religija.
The sound of silence...
Post je objavljen 23.05.2014. u 15:21 sati.