Ballybunion, gradić u kojem se rodio, gdje je odrastao.
Moram napomenuti da su nam se taj dan smjenjivala godišnja doba: kiša, olujni vjetar, sunčani trenuci, jedino nije padao snijeg.
Kao i svi manji gradići čini se bez puno posebnih znamenitosti. Ipak.
Nekoliko ostataka utvrda ili dvoraca. Pogled sa litica i na njih ili uz njih na more je fantastičan.
Do nekih dijelova kao što je The 9 Daughters Hole nisam uspjela doći jer me je vjetar naprosto nosio i gurao pa nije bilo šanse za fotkanje. Kao posvuda ima i posebnih naziva za neke dijelove uz litice, kao što su
The Virgin Rock,
duboka uvala na Cliff Walk (ili litica za šetnju) . Ipak gradić je najpoznatiji po golf terenima.
Na jednom koji spada u posebnu klasu
u vrlo luksuzno uređenom objektu smo popili pivo, naravno kako se meni guinness dopao izbor je bio lagan. Vani je vjetar povijao pampas trave uz samo tlo
pa nismo izlazili već sam fotkala kroz velike prozore.. U samom mjestu je postavljen spomenik
Billu Clintonu koji je tu kao ljubitelj golfa bio gost. Ono što je možda manje poznato jer nekako nije uočljivo je ovaj spomenik ili podsjetnik na
Marconia i prvo slanje glasa putem radio valova iz Ballybuniona 1919. godine. Isto tako je zanimljiva crkvica
koja je iz 1877 godine, ali poznata po tome što je kamen po kamen u izvornom obliku (svaki je kamen bio označen točno kamo pripada) premještena iz (ne znam mjesto) u Ballybunion. I u poslijepodnevnim satima smo po jakom vjetru sa povremenim kapima kiše napustili Ballybunion i nastavili put prema
