Marketing
Hodočašće Molitvenog vijenca Kraljice obitelji na Mariju Bistricu 2014. godine
Rijeke hodočasnika slijevale su se 17. svibnja u naše nacionalno svetište Majke Božje Bistričke: punih 11 autobusa iz Zagreba i okolice: Kajzerica, Remete, Sesvete, Sesvetski Kraljevec, Kustošija, Knežija, Trešnjevka, Vugrovec, Čučerje, Brckovljani, Siget, Dugave, Zaprešić 2 župe, Velika Gorica, Brdovec i Travno; i 10 autobusa iz drugih krajeva Hrvatske: Vinkovci 3 župe, Cerna, Đakovo, Ogulin, Slunj, Karlovac, Goričan, Donji Vidovec, Donja Dubrava i Križevci.
S hodočasnicima je došlo i desetak svećenika koji su marljivo ispovijedali i kasnije se pridružili misnom slavlju koje je predvodio don Anđelko Kaćunko, župnik iz Kompolja kraj Otočca.
Vrijeme je bilo bolje nego što je bilo najavljivano: bez vjetra i kiše; jedino su klupe u Crkvi na otvorenom bile mokre pa je rektor Svetišta mons. Zlatko Koren odlučio da se svi "selimo" u crkvu.
Naši Čučerjani obučeni u narodnu nošnju donijeli su na oltar s prinosnim darovima i svoju tradiciju i svoje korijene.
........................................ 
Za orguljama je bila gđa Mirjam Pustički Kunjko, Na slici sa jednim od svoje osmero djece, kćerkom Martom.
Propovijedao je don Anđelko i između ostalog rekao:
"Priča se da je u Njemačkoj, prije možda 40-ak godina, na sv. misi u jednoj Hrvatskoj katoličkoj misiji, fratar nakon nedjeljnog evanđelja rekao: „Dragi vjernici, budući da ovo sveto evanđelje nije Bog zna što, idemo mi malo o situaciji u Domovini!“
Dragi vjernici, braćo i sestre, ovu smiješnu anegdotu navodim zato što bi netko slično mogao i sada pomisliti nakon Isusovih riječi koje smo upravo čuli – budući da su one iz evanđelja ovoga dana, a ne specijalno izabrane za ovu molitveno-obiteljsku prigodu. Međutim, ove Isusove riječi („Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaješ!“) – koje su svojevrsna kritika Filipu zato što je u tri godine Isusove 'škole' tako malo naučio – poticaj su i nama da se zapitamo koliko mi poznajemo Božju riječ, koliko čitamo i poznajemo Evanđelje i svoju vjeru. Nažalost, ne možemo se time baš pohvaliti. A Sv. Jeronim kaže: „Nepoznavanje Pisama, nepoznavanje je Krista!“
Zatim, silna je važnost ovih Isusove riječi: „Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim“, štoviše, činit će i „veća od tih“! „Nemoguće!“ – netko bi spontano na to reagirao. Ali, braćo i sestre, Isus nam time posvješćuje važnost i snagu VJERE, tj. želi nas uvjeriti koliko je značajno i presudno da se u životu potpuno na Nj oslonimo! Upravo danas, u ovim okolnostima u kojima živimo, u ovim teškoćama s kojima se hrvamo, u ovoj društvenoj atmosferi koju su nam nametnuli svjetski centri moći a 'hrvatski' mediji stalno siju beznađe i mrak!
No ne trebamo se ni iznenaditi ni bojati – potpuno isto tako bilo je i prije 2000 godina prvim kršćanima! Čuli smo u (prvom) čitanju iz Djela apostolskih kako su se neki „puni zavisti psujući suprotstavljali onomu što je Pavao govorio“. To je isto suprotstavljanje širenju Radosne vijesti kao i danas – isti fenomen koji je Sv. Ivan Pavao Dragi nazvao „antievangelizacija“. U svojoj sjajnoj knjizi „Prijeći prag nade“ on kaže:
"Crkva svakoga dana obnavlja borbu s duhom ovoga svijeta, borbu koja nije ništa drugo doli borba za njegovu dušu. Ako su u njemu s jedne strane nazočni Evanđelje i evangelizacija, s druge strane postoji snažna ANTIEVANGELIZACIJA koja raspolaže sredstvima i programima i žestoko se opire Evanđelju i evangelizaciji. Borba za dušu suvremenoga svijeta najžešća je tamo gdje se duh ovoga svijeta čini najjači… (a) danas (je to) svijet znanosti, kulture i medija; to su ambijenti u kojim se stvaraju intelektualne elite, pisci, umjetnici."
Tako kaže svetac. A mnogi pobožni i naivni kršćani još uvijek misle da se takve i slične pojave u svijetu događaju slučajno. Ovo ističem zato što nikada u povijesti čovječanstvo nije bilo u cjelini i istodobno izloženo takvom reklamiranju svih zala i opačina kao danas. Dakle, zlo se širi organizirano – kroz medije, kroz znanost, kroz školstvo, kroz kulturu – poglavito kroz zabavnu kulturu! Dakle, nije slučajno da su u medijima štovane kao božanstva tzv. zvijezde koje šire 'nesveto antitrojstvo seks-drogu-rock', a istinske svetačke veličine, svijetli moralni uzori mladima, iz tih istih medija doslovce su prognani!
Pa tko pametan može misliti da je slučajno to što su filmovi, posebno tzv. sapunice, rasadišta bračnoga nemorala, a estrada čista reklama sedam smrtnih grijeha i rušenje Deset Božjih zapovijedi?! I to sve kroz ugodnu zabavu! Primjera je bezbroj – poslušajte pažljivo bilo koju zabavnu pjesmu i bit će vam sve jasno. Promislimo: hoće li mlade potaknuti na rad i učenje pjesmuljak „Zamisli život u ritmu muzike za ples“? Može li djecu potaknuti na poslušnost roditeljima ponavljanje stiha „Idem tamo gdje je sve po mom“? Itd. Jer oko 80% estrade je izravna ili neizravna reklama preljuba, prevara, rastava, droge, alkohola, magije, osvete („Dobro došao u klub, oko za oko zub za zub!). Itd. Zato su Tonči Huljić&comp. i njihova 'duhovna bižuterija' neusporedivo štetniji od Zokyja Milanovića i svih u Saboru zajedno. A naši teolozi upiru prstom samo u politiku, kao što i propovjednici mlate po komunizmu kao po raspadnutoj lešini…
Danas će vjerojatno i na Bleiburgu biti tako. A kad smo kod toga, čudna je ova podudarnost – danas imamo dva MB: Mučenički Bleiburg i Marija Bistrica. Ali velika razlika među njima (unatoč euharistijskom slavlju koje ih povezuje). Jer tamo je pogled u prošlost, a ovdje je gledanje u budućnost! Nemojte me krivo shvatiti – moramo se boriti za istinu i trebamo cijeniti žrtvu svojih mučenika, ali je neusporedivo važnije ovakvo molitveno okupljanje gdje je u prvom planu obitelj. Razni „bleiburzi“, jame, rovovi i kosturi nikoga neće oplemeniti, a molitva pred Marijom daje snagu za kršćansko svjedočenje i izgradnju budućnosti. ---
Zatim nas je propovjednik pozvao da se ne oslanjamo na ljude niti na političare jer pošteni, bogobojazni i pouzdani ljudi ne mogu doći vrh politike koja s nama upravlja. Trebamo se pouzdavati samo u Boga jer nas jedino On može izvući iz gliba.
Ne treba ništa očekivati niti od političara iz Europske unije.Jesu li ONI izbacili Boga iz Ustava? Jesu li ozakonili sve moralne perverzije ter i nas 'pritišću' da to isto napravimo? Je li kod njih abortus pretvoren u industriju (u kojoj se fetusi koriste za kozmetičke proizvode)? Je li tamo i pedofilska stranka u parlamentu? Jesu li oni za čipiranje djece i za eutanaziju? Jesu! I kakve to veze ima s Evanđeljem Isusa Krista? I po kakvoj to savjesti mi možemo u toj prljavoj igri sudjelovati – uvjereni da će jedan „pošteni Hrvat“ moći nadglasati 750 masonskih birokrata?
Braćo moja, židovski robovi u Egiptu molili su se Bogu, strpljivo radili i rađali djecu (čak i potajno). Znakovita je činjenica da im je Bog za vođu (Mojsija) poslao čovjeka koji je na svijet došao kao „plod“ neposluha faraonovoj odredbi. Tako i mi sada trebamo odbaciti trikove 'globalnog Faraona' i u svemu se potpuno osloniti na Boga! Jer već starozavjetna Njegova riječ jamči nam: „Ako se na me ne oslonite, održat se nećete!“ (Iz 7,9). Moramo, pa makar nam se svi rugali, prozreti i prezreti zamke Zloga – i u politici, i u medijima. Pred nama je teško razdoblje za cijeli svijet. U završnoj fazi je plan stvaranja Novog svjetskog poretka. Arhitektima nove globalne diktature ('demokratskog totalitarizma') u kojoj će „robovi voljeti svoje ropstvo“, posljednja smetnja je Katolička Crkva i zdrava kršćanska obitelj. Obitelj je temelj svega – pojedinca, Crkve, naroda, čovječanstva. Iz obitelji izlaze i zločinci i sveci – i Josip Broz i Alojzije Stepinac su izišli iz neke obitelji. Kao i svi mi.
Zato nam treba moderni obiteljski povratak staroj tradiciji, „novo srednjovjekovlje“ (Berdjajev), odbacivanje televizije i povratak knjizi, krunica a ne sapunica, 'praybook' a ne facebook (molitvenik, a ne ovisnost koja stvara 'fejsbukvane')! Treba nam odgoj djece i mladih za roditeljstvo i priprema za teškoće koje dolaze! Ako želimo opstati kao narod, već godinama to ponavljam, mlade obitelji trebaju prihvatiti i živjeti 'redizajnirano' pravilo Sv. Benedikta, koje za naše 21. stoljeće glasi: MOLI-RADI-RODI! Treba nam život po Ninskom zavjetu iz 1979.: „Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi svetu misu!“
A kad je riječ o molitvi, o onome dakle što je svakodnevna „djelatnost“ Molitvenoga vijenca, moramo ozbiljno shvatiti i prihvatiti riječi Bl. Alojzija: "Ako je išta istina ovo je istina, htio svijet ili ne htio, da smo mi bez MOLITVE osuđeni na propast.“ A za molitvu svete KRUNICE naš Blaženik kaže da je „odlično oružje za sva vremena“ ter dodaje: "I mi smo uzeli to oružje u svoje ruke da baratamo s njime na poseban način za obranu svojih duša, za obranu kršćanskog poretka u našoj dragoj Hrvatskoj, za obranu kršćanskog poretka u svijetu bez kojega zemlja postaje pakao…“ I zaključuje Bl. Alojzije svoj poticaj: „Budite nosioci vedroga KRŠĆANSKOG OPTIMIZMA u ovom do očaja dovedenom svijetu. Ako tko može i mora biti optimist, a ono sigurno štovatelji Marijini. Izgleda da su se približila vremena da će svemogući Bog dopustiti da Blažena Djevica Marija doživi na zemlji trijumf kakav nikada doživjela nije. SVI ZNACI GOVORE da je Bog u njezine ruke položio sudbinu svijeta."
Na kraju mise predsjednica MVKO gđa Marina Šturlić poklonila je u znak zahvale don Anđelku sliku Svetišta MBB.
Uslijedilo je euharistijsko klanjanje. Zapjevali smo punih srca i duša i blagoslivljali Gospodina i sve završili molitvom za Domovinu, pjevajući Bože, čuvaj Hrvatsku.
Poslije podne se na mahove pokazalo i sunce.
U 15 smo sati pjevajući slijedili Isusa na Njegovom križnom putu.
Okrijepljeni molitvom, zajedništvom i svim blagoslovima rastali smo se od Nebeske Majke, Kraljice obitelji do sljedeće godine u isto vrijeme (3. subota u svibnju) i na istom mjestu!
Post je objavljen 20.05.2014. u 23:19 sati.