Najteže je kad je čovjek sam...a jučer..valjda je bio takav dan...svi su imali nekog drugog posla..do kasno u noć.
Mislila sam na tebe puno...i u trenutcima kad me boljelo..i u trenutcima kad sam osjetila da si tu..pored mene..da me dodiruješ rukama...miluješ prstima..dahom...ljubila sam te u mislima...i prepuštala ti se onako kako još nikada nisam..negdje..u nekom kutku iz sna..izmišljenom samo za nas dvoje i tijela koja se isprepliću u agoniji smijeha i suza i srece i tuge...do kraja i potpuno...bila sam tvoja u tom kratkom isječku vremena koje ne postoji..i bila sam najsretnije biće na svijetu.....jer..volio si me.