Gledajući tupo u ekran od telke, posljednjih dana, poplave koje pogodiše Slavoniju i susjede u regiji, jednostavno su u meni ubile svaku želju za bloganjem i bilo kakvim smislenim uokvirenjem sažetih misli u nekakav tekst. Narod k'o narod, kad je najteže ujedini se i hrvatsko srce uvijek dođe do izražaja, kroz nesebično pomaganje ljudima u nevolji.
No, ono što me tišti, unatoč poplavama, jest činjenica da se moj mali gradić u kome sam odrastao i u kome ću skončati pretvorio u sredinu u kojoj više nije sigurno popiti kavu i to na mjestu koje je oduvijek bilo doživljavano, barem sa moje strane, kao najmirniji kutak grada.
Pogađate, riječ je o pepeljari i napadu na našeg sugrađanina, pa onda u konačnici i na instituciju gradonačelnika, dakle čovjeka koji svojim dosadašnjim radom nijednom gestom ili postupkom nije mogao izazvati takvu reakciju. Kako vidjesmo iz vijesti sa portala, počinitelj je uhićen, za naše prilike u rekordnom vremenu, što samo po sebi govori da je policija vrhunski odradila svoj posao, kao i uvijek, ako smijem primjetiti, no sad se pribojavam onog dijela gdje nastupa naše PRAVOSUĐE!!!!
Da smo na primjer „Ameri“, ovaj lik se ne bi koprcao ni trenutka na slobodi, a imao bi sreću da ga netko ne ustrijeli iz policijskog helikoptera, jer jedino tako se mogu zaštititi institucije države, ako ista drži do sebe.
Ravnodušnost prema nasilju izgleda postaje naša svakodnevnica, pa tako i ovaj pokušaj ubojstva našeg gradonačelnika i sugrađanina tupim predmetom, oli ti ga pepeljarom, prema mome sudu i nije baš medijski popraćeno onako kako to i zaslužuje.Moram da se upitam da li smo mi cijepljeni od poimanja naše hrvatske državnosti, kao i institucija koje biramo na demokratskim izborima, pa tako i našeg gradonačelnika???
Ljudi moji, ova pepeljara je pukla u glavu cijeli grad, a ne samo Božu i njegov iPhone, koji se hvala Bogu našao na putu zločinačkom naumu, te naš gradonačelnik nije pretrpio teže ozljede. Situacija u zemlji, pa tako i u našem gradu je teška, toliko je ljudi bez posla, ugrožene su egzistencije stotina tisuća ljudi, pa opet, u svom tom jadu, malo je ljudi koji bi pribjegli ovakvom tipu nasilja prema drugoj osobi, pa da je čovjek najgladniji, i da nema gotovo ništa!
Da skratim tekst i da ne bi bilo previše patetike u mome izražavanju, reći ću otvoreno, da od pravosuđa očekujem da konačno ovakve likove stave iza debele brave, ako ništa, ono za primjer. Za ovakav čin nema opravdanja ni u drogi, ni u psihičkoj rastrojenosti, jer je evidentno da je lik rekao da je sporan neki posao, koji je navodno trebao dobiti! Znači potpuno uračunljiv, bez obzira na okolnosti, posegnuti za pepeljarom, nekome prići iza leđa, kako prije rekoh na najmirnijem mjestu u gradu, i namontirat ga preko mobitela u glavu, za mene ne znači ništa nego mučki pokušaj ubojstva, „bez obzira kojim motivima bio gonjen“.
Iz svih razloga koje navedoh prije, pozivam hrvatsko pravosuđe da konačno reagira kako treba, te da one ljude kojima nije mjesto na slobodi, takve i liše iste, radi nas građana i radi naše djece, u konačnici radi naše budućnosti.Ako treba mijenjajte zakone po žurnoj proceduri, radite što hoćete, ali ovakvi likovi jednostavno ne smiju hodati gradom slobodno!!!!!
Živim dakle u nadi da će mjerodavni odraditi svoje, te da neće morati doći do građanskog samoorganiziranja u smislu obrane prava na život i mir u sredini u kojoj žive.
Post je objavljen 19.05.2014. u 23:24 sati.