Marketing
tebi kojeg sanjam
Ovu ružu poklanjam tebi jer u njenim laticama je moja duša koja tebi pripada, koja vene čekajući tebe na pola puta koji nikuda ne vodi jer puno je krivudavih strmoglavih dijelova a ja čekam tvoju toplu nježnu ruku da me povede, da me vodi, da budem sretna jer me netko voli, jer sam nekome potrebna.
Napustio si me jer sam to ja htjela i sada nakon toliko godina znam da sam pogriješila jer jedino s tobom sam bila sretna, jedino tada sam voljela i bila voljena, jedino tada sam se osjećala i bila sretna žena.
Sada venem kao što vene ruža kada se je otrgne s grane na kojoj je procvala. Pokušala sam i pokušavam hodati krivudavim stazama ali uvijek se vratim na isto mjesto u nadi da ću te sresti, priznati ti da sam pogriješila nadajući se da ću te preboljeti, da ću te prestati željeti, voljeti. Oprosti mi što te nisam prestala dozivati u mislima, što te trebam kao kap vode i koricu kruha da bih mogla biti sretna kao nekada kada sam pripadala tebi.
Pojedini me nazivaju anđeo, a ja anđeo nisam, ja sam vještica koja samo što okolo ne leti metlom kako bi te pronašla, kako bi pronašla tvoje zelene oči, lice muškarca, sa dušom djeteta.
Znam da sada fantaziram, da pišem nešto što pročitati nećeš jer ti si prijatelj samo u mojim mislima u mojoj zbrkanoj glavi, znam da te nikada neću susresti čuti tvoj baršunasti glas, smijati se tvojim šalama jer voliš kada sam nasmijana, kada sam sretna. Znam da si sretan i sretna sam zbog tvoje sreće, znam da tvoje zelene oči voli sretna žena, da sluša tvoj baršunasti glas, a ja te imam samo u svojim mislima.
Jednom, možda jednom ćemo se sresti, uživati ću u tvom društvu nekoliko sati, jednom će moji snovi postati stvarnost i tek tada ću ti priznati koliko sam te trebala kako bih bila ono što jesam kako bih bila žena koja voli jer ti si taj koji meni daje volju za životom i hvala ti na tome.
Voljela bih biti potpuno zdrava samo nekoliko dana kao i većina onih koji su bolesni jer kada si zdrav onda ti neke stvari lakše polaze za rukom i nisi ovisan o tuđoj volji da te nekuda prošeće, dohvati čašu vode ili ti donese kruh iz pekare.
Ne, ne mogu više nemam snage jer koliko god se trudila ništa mi ne polazi za rukom i jednostavno sam suvišna sama sebi. Potreban mi je razgovor, prijatelj kojem ću se moći isplakati a da mi ne zamjeri na suzama. Potreban mi je odmor od mene same.
Post je objavljen 19.05.2014. u 18:47 sati.