Marketing
Sve je baš kako treba biti
Nema mjesta ljutnji, možda samo malo tuge i zerica ljubomore. Zašto da se ljutim na nju jer ne želi na savjetovanje? Njoj je to preteško, preneugodno, prebolno, i OVOG ČASA ne vidi rješenje, perspektivu, viziju, cilj, svrhu. Mi kao sretan par trenutno nismo u njenom svijetu kvalitete i zato ne vidi potrebu niti ima želju ići.
Ponekad je za stvari koje su važne u životu potrebno uložiti trud i vrijeme, pretrpjeti žrtvu i izdržati nelagodu. Razmaženo derište koje se povodi samo za svojim trenutnim osjećajem i nije u stanju vidjeti širu sliku, staviti stvari u perspektivu i procijeniti za što se vrijedi potruditi - nije osoba s kakvom ja želim biti u ljubavnoj vezi. Takva će na prvu nevolju npr besparicu - napustiti me i otići drugom sponzoru grijati krevet. U nevolji mi neće biti utočište kakvo želim nego će me takva egocentrična spodoba napustiti nek se sam patim.
Analogno je s psihoterapijom - sama disciplina i strpljenje u dogovaranju termina i dolascima već je pola posla. Ako to niste u stanju, nema psihoterapije pa tako niti njezinog blagotvornog učinka. Ako netko nije u stanju bračnim savjetovanjem pokušati spasiti brak jer je nestrpljiv, nediscipliniran i impulzivan, takva osoba niti nije za taj konkretan brak jer bi te osobine bile velika smetnja, konkretno meni jer ja se s tim više ne bih mogao nositi.
Tak da je sve na svom mjestu. Brak je jako važan ako ne i najvažniji odnos. Prelazi se preko mnogih stvari, malih i velikih, i sačuva brak jer se to procjeni vrijednijim od rastanka. Ali za spasiti brak u krizi potreban je rad, trud i napor. Potrebno je moći hipotetički misliti što je jedna od vrijednosti urbanizacije i obrazovanja, dok neobrazovani seljak ne zna hipotetički misliti. Ako je to njezin mentalni sklop - ne bih, hvala, što dalje od nje, takva osoba mi ne treba. Dakle - osoba s kakvom želim biti je odrasla, zrela, odgovorna, požrtvovna, cijeni brak i zna hipotetički razmišljati te u ponašanju nije impulzivna niti se povodi za trenutnim osjećajima, racionalno razmišlja i razborita je. Takva jedino i može proći savjetovanje, a s onom koja ne može - niti ne želim brak.
Tak da je sve baš onako kako i treba biti. Ili će se skupiti snage i proći savjetovanje, i tako možda spasiti brak a možda i ne. A ako volje za savjetovanje ne bude - brak se neće spasiti nikako. Jedino je moguće ponekad pasti kad nagrize samoća i stvoriti privid bliskosti u ljubavnom zagrljaju - ali tako će emocionalna bol neminovnog rastanka samo rasti i jačati dok se na kraju ne pretvori u zvijer i pojede sve što je dobro.
Postoji par kritičnih, indikativnih pitanja, koja sve određuju:
1. Brak joj jest ili nije važan?
2. Impulzivna je ili razborita - presudna je trenutna nelagoda ili može staviti stvari u perspektivu?
3. U stanju je samo biti praktična ili zna hipotetički misliti?
Ukoliko se savjetovanje pokaže svrsishodnim, dobar rezultat bi bio
1. Razrješavanje njene emotivna hladnoće i nedostupnosti - ili je postojao netko drugi tkoj ju je emotivno okupirao, pa ću sada biti ja na tom mjestu, gdje i pripadam - to bi bilo manje zlo, ili je to njen način ponašanja i držanja i nešto njoj sasvim prirodno i normalno - ako se to ne može promijeniti budućnosti nema.
2. Razgovor - osnovni, temeljni alat - dosad nije bio prakticiran i bio je percipiran kao psihičko maltretiranje. Potrebno je obostrano usvojiti aksiom da se tolerira loš dan do loš tjedan, ali sve više od toga bez partnerskog razgovora je previše. Razgovor mora postati esencijalni, temeljni alat komunikacije.
Post je objavljen 19.05.2014. u 10:57 sati.