Posudila sam ovu fotografiju od prijatelja jer voljela bih šetati ovim tihim mjestom da razbistrim svoje misli koje su pune prošlosti, sreće, a u meni je samo tuga koja ne prestaje. Ne nisam sama imam vas prijatelji moji imam svog sina koji je sretan jer je pronašao djevojku koja ga voli i poštuje i stalno su zajedno. Draga je i dobra i ja sam sretna jer je on konačno sretan i miran.
Treba mi ovo tiho mjesto da razgovaram sa svojom prošlosti u tišini, da je tako ostavim iza sebe jer moja sretna prošlost se neće vratiti, a ja više ne mogu stajati na pola puta jer nemam snage, jer klonem i nema njega da me pogleda u oči i prizna kako sam mu bila potrebna kao igračka kojoj je oduzeo srce i dušu.