''Kakva predivna, veličanstvena procesija!''
– komentirali su ljudi u Sinju na blagdan Velike Gospe... na blagdan svetog Duje u Splitu,
... a sigurno i na mnogim drugim mjestima ...
*...
*...blagdan Velike Gospe
.................................................................................................................................................................................................................
Što je to tako prekrasno u procesijama?
I križ na čelu kolone, i barjaci nebeskih zaštitnika, i prisutnost pastira, i narodne nošnje, i zbor pjevača, i druge (uniformirane) skupine vjernika, i to (raznoliko) mnoštvo ...
A valjda ponajviše taj sveukupan dojam – javnog svjedočenja vjere ...
Zar svi oni svojom prisutnošću u toj svečanoj povorci ne svjedoče da su dio katoličke Crkve?
Čim su dio procesije pretpostvlja se da su, svatko na svoj jedinstven način, dio tog Mističnog Tijela – Crkve
- koja evo traje dva tisućljeća i za koju je Isus rekao: 'ni vrata paklena je neće nadvladati''...
No znamo mi, da će se u procesiji naći i (barem napismeno) članova Crkve koji su tu tek formalno,
koji će doći iz nekih posve krivih razloga,
koji možda žive i u teškom grijehu, onih koji javno ili tajno prekršili Božji zakon u nekoj teškoj stvari...
koji, na ovaj ili onaj način, propagiraju ili opravdavaju besraman život, predbračne odnose, abortuse, vanbračne veze, rastave brakova, opijanja, ludovanja i bančenja, ...
koji će spremno tolerirati razna zla ako njima idu na ruku,
ako njihova ponašanja opravdavaju, ako im obećavaju nekakvu materijalnu ili drugu korist ...
Ima i takvih. Ima i danas Judine braće i Judinih sestara.
Postaju to svojim izdajničkim duhom. I valjda ih je uvijek bilo. I valjda će uvijek biti.
A to je tako, kad ljubav prema novcu ili položaju ili užitku - zarobi srce, i izbaci otamo – Isusa, Jedinog koji je ustinu dostojan čovjekove ljubavi.
KATOLIČKA PROCESIJA, na čelu s križem, je slika Crkve koja je u svom hodu prema Nebu.
Slika putujuće Crkve. A koliko je ta skupina vjernika, koliko je Crkva uistinu – zajednica koja ide prema Nebu?
– to je pitanje nad kojim bi se svaki član, svaki ud Mističnog Tijela, trebao često za-pitati... : ''Kuda ja to idem? Koji je moj cilj? Što to stvarno želim? Je li Isus uistinu moj Put... Istina... i Život?''
Štošta nam na putu može odvući pozornost od Cilja. I Isusu se može jednom reći: 'Za Tobom ću. Ma koliko bilo teško...',..',
a onda... onda upasti u nekakve zamke koje postavljaju sinovi propasti, sinovi razdora među ljudima, među braćom ...
oni kojima nije stalo do naše duše već samo do svog zemaljskog bitka i probitka.
Ali to nije razlog da odustanemo od Puta i Cilja, od Istine i Života vječnog... od radosti vječne - od Isusa.
Svatko je od nas pozvan na neki način doprinijeti Crkvi , u skladu sa svojim mogućnostima i darovima.
Imati svoju ulogu u Crkvi je čast i odgovornost.
No, ne budimo kao majka sinova Zebedejevih ...
S tim u vezi dobro je zapitati se i ovo: - Što je korist čast – da budeš i na čelu procesije, i na TV, i blizu biskupa, pa i pape čak - ako ti ne bi bilo važno što dušu svoju iz/gubiš?
- Što je korist da za Bogom žeđaš, ko za vodom košute, ako je utažuješ na krive načine?
- Što je korist biti službenik ne znam kakve uvažene Crkve službe ili družbe, ako ne bi željeli biti pripadnici onog zbora svetih u nebu?
- Što bi nam koristilo sudjelovanje na procesijama, hodočašćima, seminarima, taborima, pa i na svetim misama – ako nam ne bi bilo važno – je li nam srce od Boga odijeljeno?
- Što je korist što smo kršteni, što smo pričešćeni i krizmani ..., ako bi se više veselili poklonu nego živom Isusu, prisutnom u našoj duši?
- Što je korist biti i blizu Isusa (u presvetom oltarskom sakramentu), ako ne bi htjeli s njim i u svakodnevnici, pod križem... i piti iz čaše iz koje je On pio: iz čaše osuda, trpljenja, progona, sumnjičenja, odbacivanja, bola, ... ?
- Što je korist Isusu jednom reći 'da', ako mu to ne bi govorili svaki dan... a posebno onaj zadnji dan našeg života?
...
Duga je procesija katolika ...
Duga je procesija prvopričesnika i krizmanika ...
Duga je procesija našeg hrvatskog naroda, unatoč mnogim ratnim stradanjima...
...
No, samo Bog uistinu zna koliko je duga procesija onih koji su mu ostali vjerni kroz pustinje života, na putu u Obećanu zemlju ...
I danas, kad nam se nameće poganski stil života, kad se toleriraju i štoviše propagiraju nekakve 'parade ponosa' (gay-parade),
neka nam Bog da potrebnu snagu da budemo ODVAŽNI SVJEDOCI katoličke vjere, kako u katoličkim procesijama, tako i u svakodnevnom životu... votu...
Jednom će procesija čovječanstva stati na Njegov sud ...
I bit ćemo suđeni pred očima svih, pred očima svetaca, pravednika ...
Mjerom kojom smo mjerili bit će nam mjereno ...
I procesija čovječanstva će se raspuknuti na dva dijela,
Na one kojima će biti rečeno: 'Dođite, blagoslovljeni Oca mojega...'...'
I na one kojima će biti rečeno: 'Odlazite od mene, ne poznajem vas...'