Marketing
Glasnik Općine Omišalj
Glasnik Općine Omišalj
Petra Deša najbolja sportašica neparaolimpijskih sportova
Prošlogodišnji sjajni uspjesi mlade omišaljske kuglašice Petre Deše, posebice zlatna medalja koju je osvojila u pojedinačnoj konkurenciji na Europskom prvenstvu u kuglanju za slijepe i slabovidne, priskrbili su joj još jedno veliko priznanje. Hrvatski paraolimpijski odbor proglasio ju je najboljom sportašicom u neparaolimpijskim sportovima za 2013. godinu. Tom prigodom razgovarali smo s Petrom o kuglanju i zavidnim rezultatima koje
postiže.
Kada si se i zašto počela baviti kuglanjem?
- S obzirom da potječem iz sportske obitelji, najvažnije mi je bilo baviti se sportom. Vid me ograničava i nisam bila u mogućnosti baviti se bilo kojim pa sam tijekom djetinjstva samo rolala, plivala, katkad i trčala Omišljem. Krenuvši u srednju školu u Zagrebu, upoznala sam se s više mogućnosti slijepih osoba pa tako i s raznim sportovima. Okušala sam se prvo u atletici, zatim u veslanju, a nakraju i u kuglanju. Zapravo me kuglanje najmanje i interesiralo jer mi nikako nije išlo i samo sam se živcirala. Profesor tjelesne kulture ipak je pronašao dio natjecateljskog duha u meni pa sam u drugome razredu savladala osnovu kuglanja. Prilika mi se pružila 2005. kada je ženskoj kuglačkoj reprezentaciji za nastup na Europskom prvenstvu u Rijeci trebala još jedna članica, kuglašica B1 kategorije (potpuno slijepi). Prihvatila sam poziv i, unatoč kratkom razdoblju treniranja, osvojila deveto pojedinačno i peto ekipno mjesto, što mi je dalo motiv za daljnje treniranje i viši plasman.
Kako izgleda jedan tvoj trening? Gdje treniraš i je li ti to mjesto lako dostupno?
- Prije svakog treninga sama započinjem sa zagrijavanjem, a zatim sam na stazi s trenerom. Rezultat je tu najmanje važan jer se najviše radi na taktici. Sam trening traje oko sat i pol jer po- slije čistog treninga, kad izbacam svih 120 hitaca, bacam i pozicije. Pozicija je kada mi dodavač postavi određene čunjeve i cilj je što više bacati u srednjeg, a izbjegavati bočne. Tako stječem pravac i mirnu ruku. Trenutačno sam u Zagrebu i od stana do kuglane mi treba oko 45 minuta. Donedavno sam odlazila samostalno, bez straha sa svojim najboljim prijateljem, psom vodičem Harryjem. Harry je nažalost obolio i sada sam ponovno na kretanju uz bijeli štap dok čekam novog psa, novog pomagača i ponajviše novog prijatelja.
Koje si rezultate postigla u prošloj godini i koji je tvoj najveći uspjeh?
- Prošle je godine u Apatinu u Srbiji održano Europsko prvenstvo na kojemu sam osvojila četiri zlatne medalje u četiri kategorije - dvije u klasičnim kategorijama, pojedinačnoj i ekipnoj, te dvije u singl i tandem kategoriji. Najveći je uspjeh dakako onaj iz 2007. kada sam na svjetskom prvenstvu u slovačkim Košicama osvojila svoje prve medalje i to obje srebrne. Idućih godina željela sam samo stići na vrh, što mi je uspjelo tek 2012. Najdraže mi je natjecanje ono iz Sarajeva kada sam osvojila srebro i za prvim mjestom zaostala samo nekih dvadesetak čunjeva.
P. Deša: Već nekoliko godina očekujem nagradu Hrvatskoga paraolimpijskog odbora, a sada sam napokon uspjela. Presretna sam.
Zašto kuglanje nije paraolimpijski sport i hoće li ikada postati?
- San svakog sportaša pa tako i moj je doći na Olimpijske, odnosno Paraolimpijske igre. Nažalost, kao kuglašici mi to nije moguće ni u budućnosti. Da bi neki sport postao olimpijski, mora se njegovati u više od 100 zemalja na pet kontinenata, a kuglanjem se bave samo europske zemlje te pokoja južnoamerička. Više je zastupljen bowling.
Baviš li se još kojim sportom?
- S obzirom da sam sportskoga duha, volim biti vani, aktivna sam i nemam mira „bacila“ sam se u nove avanture i već se dvije godine bavim skijanjem - članica sam zagrebačkoga Skijaškog kluba za osobe s invaliditetom Sljeme. Iza mene su dvije dobre sezone s napredcima u skijanju, a također i dva državna prvenstva. Prvo je bilo okićeno srebrom, a drugo broncom u kategoriji slijepih i slabovidnih sportašica. Posljednja u nizu bila je promotivna skijaška utrka koja se održala 21. veljače na Sljemenu. Nisam očekivala previše, osim da je završim i ne razočaram, no, nakraju sam je zapečatila broncom i to me baš razveselilo.
Post je objavljen 31.03.2014. u 16:31 sati.