„Tko smo mi da zatvaramo vrata Duhu Svetomu?“, više puta se upitao papa Franjo tijekom mise u Kući svete Marte. U homiliji posvećenoj obraćenju prvih pogana na kršćanstvo, papa Franjo je istaknuo kako Duh Sveti potiče Crkvu da ide dalje, van svojih granica.
Duh puše tamo gdje hoće, no vjernici su često u iskušenju da Mu prepriječe put i usmjere ga u jednom smjeru, radije nego u nekom drugom. Iskušenje se pojavilo i u ranoj Crkvi, što vidimo po iskustvu Šimuna Petra, prema Djelima Apostolskim (Dj 11,1-18). Jedna zajednica pogana prihvaća navještaj Evanđelja i Petar svojim očima svjedoči silasku Duha Svetoga na njih. Ipak, ranije se ustručavao doći u doticaj s ičime što je oduvijek smatrao „nečistim“. No, jeruzalemski kršćani ga žestoko kritiziraju, sablažnjeni činjenicom da njihov vođa blaguje zajedno s „neobrezanima“ te ih čak i krštava. O tom razdoblju unutarnje krize u prvoj kršćanskoj zajednici, papa Franjo govori s dozom ironije:
„To je bilo nezamislivo. Kao da sutra dođe izaslanstvo Marsovaca, primjerice, i neki od njih dođu do nas… marsovci...? Zeleni, s velikim nosom i ogromnim ušima, kako ih zamišljaju djeca… i netko od njih kaže: 'Ja se želim krstiti!' Što bi se dogodilo?“.
Petar shvaća svoju grešku kad mu viđenje osvjetljava temeljnu istinu: ono što je Bog očistio nitko ne može smatrati „nečistim, profanim“. Apostol tumači uznemirenom narodu što se događa, te ih umiruje tvrdnjom: „Ako je Bog sam njima dao dar koji je dan nama, zato što su povjerovali u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?“ (Dj 11,17).
„Kad nam Gospodin pokazuje put, tko smo mi da kažemo: 'Ne Gospodine, ovo nije razborito! Radije ćemo činiti tako…' A Petar u toj prvoj biskupiji – prva biskupija je bila u Antiohiji – donosi ovu odluku: 'Tko sam ja da postavljam prepreke?'. To je dobra poruka za biskupe, svećenike i kršćane. Tko smo mi da zatvaramo vrata? U antičkoj Crkvi, čak i danas, postoji služba vratara. Što je činio vratar? Otvarao je vrata, prihvaćao ljude, puštao ih da prolaze. Ali nikada nije imao službu zatvaranja vrata, nikada!“.
I danas je, ponavlja papa Franjo, Bog postavio vodstvo Crkve „u ruke Duha Svetoga“. „Duh Sveti će nas svemu poučiti“, i dozivati u pamet Isusovu pouku (Ivan 14,26):
„Duh Sveti je živa prisutnost Boga u Crkvi. On pokreće Crkvu, on joj daje da hoda. Uvijek dalje, izvan granica, naprijed. Duh Sveti svojim darovima vodi Crkvu. Ne može se shvatiti Isusova Crkva bez Duha Parakleta, koji je baš zato poslan. On donosi nezamislive odluke, nezamislive! Riječima svetog Ivana 23.: Upravo Duh Sveti osuvremenjuje Crvku, on je baš osuvremenjuje i pokreće. A mi kršćani moramo od Boga moliti milost poslušnosti Duhu Svetomu. Poslušnost tome Duhu, koji zbori u našem srcu, govori nam u različitim životnim okolnostima, u crkvenom životu, u kršćanskim zajednicama, uvijek nam govori“, zaključio je Papa.
Izvor: www.it.radiovaticana.va
Post je objavljen 13.05.2014. u 08:40 sati.