Dođoh na blagajnu i čekam. Dama ispred mene stavila čokoladu, kafu…ma ne morate sve znat.
Uljudno pitam: 'mogu li stavit jaja do vaše milke'? Znatiželjan pogled. 'O da, stavite'!
Platim. 'Račun molim'.
- Šta će ti nema Ga više!
- A da, može li najlon?
- Ma šta će ti najlon tu do auta, kruh stavi pod miškom a jaja u šaku i eto.
Dobro i kaže, samo mi se gomilaju vrećice.
Odem do 'Rezača' napravit đir.
Jedrilica 'Excalibur' privezana je uz mulo a vrata su otvorena, nema nikoga. Povirim i produžim.
U povratku vidim da izlaze dvije osobe. Muški u godinama. Uvijek sam mislio da je 'gejetika' privilegija mladih.
Pozdrave. I ja rekoh 'dobar dan' i dodam: 'mač kralja Artura!
- Bite? (je da ne bi)
Vitlam štapom i velim: 'excalibur' king Artur' a drugom rukom pokazujem na jedrilicu.
- Ja ja, ahaha ja. King not king.
Prijatelj mu drži obotnicu za kapuru još se mrdulja. Maše s njom, pita di će je odložit. Nema kontejnera.
Šta se kurče ka da smo u Njemačkoj bogati. Kod nas je sve ol rajt i nemamo šta bacat šta će nam kontejner.
Velim mu da stavi na tlo i pričepi kamenom pa će skupit u toku mjeseca kad naiđu. Gledaju me namrštenih čela i niječu glavom. Bit će da ne razumiju dočim me pita:
- Ju spikingliš?
- Jok.- velim ja ali i dodajem.
- Ju albaniš?
- Naajn.- i skuplja obrve. On će mene hm.
- Grek?
- Naajn.
- Po raski?
- Naajn.
- Čajna?
- Naajn.
- Džapanezi?
- Naajn.
- Norvej?
- Ja ja.
- E i taj isto ne znam. 'Fiderzen.
A ja bez najlona. Ona meni 'jaja u šaku' a mogo sam obotnicu imat za ručak cc.
Post je objavljen 13.05.2014. u 00:19 sati.