Marketing
RUŽIČASTE NAOČALE, DUGE I TAKO TO!
(slika preuzeta sa stranice pinterest.com)
Kako se ne želim konstantno doimati kao ljutita osoba, jer stvarno nisam (to mogu potvrditi svi koji su me ikada upoznali), dobila sam potrebu malo pisati o tome. Jedini problem je taj što najviše inspiracije za razmišljanje crpim iz svih onih loših stvari koje doživim od strane drugih ljudi, a nikako ih sama ne bi voljela napraviti. Tako svu svoju dvadesetrogodišnju 'mudrost' i zaključke koje donesem sa prijateljima, ovdje pokušam prenijeti u nekoliko stotina riječi.
Nemojte odmah pretpostavljati kako sam ogorčena patnica, jadnica, bez društvenog života koja se doma druži sa svojim plišanim igračkama (makar bi ponekad mogle poslužiti kao najbolje društvo
), ja samo iskreno mislim kako bi svi trebali raditi na sebi i svaki dan učiti i truditi se biti najbolja verzija sebe. Tako će vam savjest, opet- pod uvjetom da ju imate, uvijek biti mirna i nećete imati problema sa spavanjem (ja ih barem nemam, a savjest mi radi punom parom). Mislim da ljudi zaborave cijeniti sitnice u životu, puno toga uzimaju zdravo za gotovo i nisu se spremni truditi ni za što, a s druge strane sve bi htjeli. Znam da je potpuni klišej reći nešto poput: „ Nisi znao što si imao dok to nisi izgubio“, ali ja se stvarno trudim ne dovesti u takvu situaciju i jako ozbiljno to shvaćam. Jeste se ikada uhvatili da, primjerice, sjedite na balkonu s prijateljima, sunce vam udara u glavu, pijete kavu, slušate muziku i umirete od smijeha na najnoviji spot Miley Cyrus (jer ono što izvodi u spotu za Wrecking Ball joj stvarno nije trebalo
), i pomislite kako bi voljeli zaustaviti vrijeme? Ja jesam! Stvarno cijenim takve trenutke smijeha i zabave dok traju i trudim se vidjeti nešto lijepo u svemu. Mislim da oni koju su slijepi na takve stvari propuštaju mnogo i da oni nikada neće biti istinski sretni. Mislim da nikada neće saznati što ih čini sretnima jer se u tome ni ne trude nego čekaju da ih sreća sama od sebe opali po glavi. Znala sam pomisliti kako bih voljela da mi nisu sve daske na broju (makar ne tvrdim da jesu baš sve, ali volim misliti da je barem većina tu) jer onda ne bih toliko razmišljala o životu i ne bi me neke stvari boljele, ali onda ne bih niti vidjela i znala cijeniti sve ono dobro oko sebe, a to bi bila prava šteta i žalim takve ljude, a ima ih mnogo. Ipak, sretno svima u pronalasku te uvijek potrebne sreće i smijeha, svijet je odmah ljepše mjesto!
Nisu baš ružičaste naočale, ali skoro
Duke Dumont- I Got U
Matea Salopek- Koncul
Post je objavljen 16.04.2014. u 20:17 sati.