Pregled posta

Sjena koja postaje čovjekov pratitelj

Kada prolazimo ulicama, vidimo naš odraz u vodi , po zidovima, na cesti.Taj odraz može biti dovoljno velik da spoznamo sebe , a može biti toliko malen da sebe ne primijetimo.Veći je svaki put kad dobrota vlada nama, ljubav koja ne poznaje granice, ljubomoru ni mržnju.Svojim djelima prema drugima, a i prema sebi samima stvaramo sve jasniju sliku tog odraza. Dobra djela govore koliko naše srce živi, voli, poštuje i cijeni sve što je primio od drugih. Ono prvo živi za druge, poslije za sebe. Premda ne smijemo dozvoliti da to drugi okrenu u svoju korist za svoje okrutne ciljeve.


Kada učiniš nekoga sretnim i vrijednim tvog srca ono će samim tim i živjeti za sebe. Rađamo se kao mala krhka bića, tada je taj odraz jako malen. Našim samim razvojem kao osobe postepeno se povećava. Povećava se kod osoba koje znaju cijeniti svoj život, boriti se za druge i za sebe. Ponovno postaje malim kad to ne ispunjavamo. Kada gledamo samo sebe, a ostale zanemarimo, postajemo hladni svijetu. To možda radimo iz nekih razloga koji drugima nisu shvatljivi. Nisu doživjeli isto što i mi, pa samim tim nemaju prava postati dio nas. Mislimo da nemaju pravo ući u naš život jer nas je jednom, dvaput ili više puta netko slomio u komadiće koji se ne mogu sastaviti. Sami sebi smo postali sjena koja se polako gasi i ne dozvoljavamo joj da raste. Srce postane hladno, ne osjeća, ne doživljava druge . Bitno je da svoj cilj ispunimo pa koliko nas to došlo ,,glave'', čak i uništavanja drugih, na kraju i sebe sama. Takav pristup nije ispravan.



Život nije posut samo laticama, nego i trnjem. Ponekad to trnje bode toliko da nam ne dozvoli da rastemo kao osoba u punom smisli te riječi. Pitamo se zašto se to događa. Teško nam je pronaći odgovor, ne trudimo se. Pitanja su tu da nam pomognu pronaći odgovore, a ne da nam odmognu.Kad bi pokušali odgovoriti, preispitivati sebe konstantno , došli bi na pola puta , puta koji će nas voditi ka većem odrazu.Odgovor koji dobijemo otkloniti će naše strahove, sumnje i otvoriti put drugima, koji će to prepoznati i ponovno sa nama dijeliti naš život. Strah će nestati, a i sumnja, možda će malo biti prisutna, ali u usporedbi sa onim što ćemo dati drugima i primiti od njih, postati će zanemariva.Sjena koja je ujedno i odraz naše osobnosti postaje dio nas , povećati će se, neće se skrivati negdje iza ugla i tražiti izlaz. Prošlost se polako briše, ali ostaje u tragovima. Tu je da nas podsjeti kakvi ne smijemo biti, a kakvi trebamo postati. Postati vrijedni veličine našeg odraza, sjene koja je naš vječni pratitelj .


Post je objavljen 11.05.2014. u 20:53 sati.