Marketing
Prva stepenica do ostvarenja snova
Kroz neke snove prolazimo ono što u stvarnosti ne možemo. Ponekad želimo da ti snovi postanu naša stvarnost, ali iz mnogih razloga mislimo da njima tu nije mjesto. Predivno se osjećamo kad maštamo, sanjamo, a stvarnoj situaciji kojom ponekad nismo zadovoljni, zabranimo da nas prekine u moru snova. Tako je jednostavno kad zatvorimo oči i maštamo, a tako teško kad ih otvorimo i spoznamo da je sve nestalo. Je li je tako kratko trajalo?! Voljeli bi da se nikad ne probudimo iz nekih snova. Često ono što želimo da nam se ostvari u stvarnom životu, sanjamo. Svi težimo nečem višem i želimo jednog dana da nam se snovi pretvore u stvarnost. Misli su nam ponekad pretrpane raznim nepotrebnim stvarima koje narušavaju snove, ne daju im da žive i povedu nas u svoj svijet. Zašto se brinemo , zašto jednostavno ne krenemo putem svojih snova?
Da bi krenuo pravim putem svojih snova, jednim dijelom potrebno se je odreći nečega. Mislimo da smo ovisni o nekim osobama, stvarima i da njihov život postaje naša stvarnost. Znati ćemo čega se možemo odreći, a što i koga još trebamo uz sebe, kome smo još mi potrebni. Na putu do svojih ostvarenja neki koračaju sami, neki trebaju pomoć. Nije bitno kolika ti je pomoć potrebna, neko koga imaš uza sebe kad je trebaš. Oni koji sami uspjeli doći do svojih snova i žive, spoznali su samoću pomoći i krenuli sami na taj put ili su bili toliko samouvjereni, što bi trebali i ostali biti. Oni koji su uz tuđu pomoć došli do svojih snova, spoznali su moć prijateljstva, ljubavi, dobrote.Ako su na tom putu snova zastali, sami ili uz pomoć, zastali su zbog mržnje, zavisti, laži drugih ili ih je uhvatio strah od neuspjeha.
Psihološka stajališta su različita od osobe do osobe. Ne vide svi jednako put uspjeha, snova, pa čak i put padanja, gdje nam se svaki kamen na koji naiđemo čini kao nepremostiv. Prepreke su male za one koji mogu da se ne okreću iza sebe i gledaju samo naprijed, ali teško je ostaviti nekoga iza sebe i krenuti dalje samo da bi ostvarili svoje ciljeve. Tada snovi nemaju istu vrijednost ako ćeš na putu do njih gaziti sve ostalo. Kad se penješ, prvi korak koji ti govori da si započeo svoj san je sam taj da si ga već zamislio, a kasnije i krenuo prvu stepenicu. Koliko god stepenica imao, doći ćeš do cilja i biti sretan, a da pri tom nisi napustio one koji su ti pomogli i one kojima je pomoć bila potrebna. Samo tada dosegnuti ćeš najveće visine, biti samouvjeren, ostvariti ono za čim si čeznuo, prema čemu si težio. Ući u san života u kojem te čeka još mnogo snova, a prvi korak i najvažniji je da kreneš prema njima, prvoj stepenici, a samim tim stvarnost će postati dio tog sna.
Post je objavljen 11.05.2014. u 20:49 sati.