Prvo su otpali oni s piškimisekakimise, kako je vruuuće danas, kako je hladno danas, vrućejehladnoje, hladnojevrućeje, i sve tako nekim napornim svakodnevnim statusima. Opcija hide. Hajd. Onda oni s premudrim izjavama o pravdi, nepravdi, bogu, prirodi i društvu. Pa onda oni sa milionom dječjih slika i svadljivim tonom prema svakome tko se ne popiški na sliku njihovog balavčeta. Od sreće i ganutosti, naravno. Opcija unfriend. Anfrend. Oni što su se radovali pravdi nad generalima i tompsonovim nastupima nisu nikad otpali, jerbo nisu nikad ni upali. Ostali su mi oni neki koje poznam u svakodnevnom životu, uz par časni h izuzetaka koje sam "pokupila" u virtualnom svijetu i koje volim preko tog istog svijeta.
A onda se dogodilo nešto nepredviđeno i neočekivano skroznaskroz. Hajd za top prijateljicu. I dalje mi čudno zašto mi top prijateljica ide na ganglije preko ekrana. Vjerojatno je kemija. Nema je preko ekrana. Nema tikova na licu, nema te neke ljudske ljepote radi koje je lakše praštati gluposti, prihvatati gluposti i ne doživljavati ih glupostima uopće. Pa, onda, nakon nekog dužeg vremena nedoživljavanja uživo, ostanu samo te neke stvari koje smetaju i kojima nema smješka na licu da ih otjera ča.
A jednom kad se skriju i ti neki, iz živoga života, onda, izgleda da više ni nema nekog razloga doživljavati fejs dragim mjestom. Onda su mi svi redom krenuli penjat se na iste one ganglije.
A možda i nije do njih, možda je do mene.
Ma nemoguće...
Pa sam ubila fejs usranicu.
Poklopilo se da je baš to na rođendan se poklopilo. Simbolično, kao da je, kakogod....
Poklopilo se da sam se na isti dan i našla s topicom na večeri. Pa smo se prvo posvadile oko svih neslagajućih stavova, a ima ih brate mili, ima ih... I učinili su se velikim poput brda i debelim poput stijene. Granitne. Pa smo se usput ponapile i stijene su omekšale, brda se spustila i našle smo se tu negdje. Različite smo, ali smo tu negdje. Iz nekog razloga. Kemija, vjerojatno. Sigurno je kemija.
I dalje me nema na fejspuk mjestu sa pravim imenom i tim, indetitetom. I još si uvijek ne falim. I ne samo sebi, čini se.
Čudno, ipak...
Post je objavljen 11.05.2014. u 20:13 sati.