Marketing
Boja jača od svih nijansi koje ju čine
Kad se spomene pomislite na djecu, obitelj, muža, ženu, dečka, curu, prijatelje, ljubav prema hobijima, dakle različita je i u tome je njena čar. Koliko nas veseli, toliko nas žalosti. Ponekad nije obostrana i čovjek gubi nadu i vjeru u sve, najviše u sebe. Misli da je nikada neće pronaći, ali to se ne traži, ljubav se zaslužuje, s njom treba strpljenja. Govorimo o njoj kao da je predmet, alat s kojim upravljamo nečijim životom. Često se događa da je ne znamo iskazati, još gore što se može dogoditi ako je i znamo iskazati dajemo ju pogrešnoj osobi koja je ne zaslužuje od nas. Davanjem ljubavi dajemo sami sebe nekom drugom, predajemo se dušom i tijelom i očekujemo da i nama netko na taj način uzvrati . Imamo prevelika očekivanja a uzrok njima smo sami jer previše idealiziramo osobe s kojima ju dijelimo.
U ovom eseju ću pisati o ljubavi između muškarca i žene. Kad ljudi kažu zaljubio sam se, kažu to tako lako. Da lako je reći , ali to treba i pokazati. Kad dođe vrijeme da se priznaju voljenoj osobi iskreni osjećaji odjednom se stane. Dok vrijeme prolazi zaljubljenost opada, i onda se pitamo zašto nešto nije u redu. Tražimo milion razloga a razloga nema. Kad voliš iskreno, ljubav nije teško iskazati i reći dvije riječi koje kad ih izgovoriš nema povratka jer si nekom dao do znanja da ga voliš , a to znači da si uz njega uvijek, u dobru i u zlu. Mislimo da smo tim dobili sve na svijetu, pa i jesmo, ali to previše iskorištavamo. Ljubav je nevina, čista, iskrena, ne pozna ljubomoru, mržnju, zavist,ali danas u ovom svijetu kakav je promijenila je korice i postala okrutna, željna osvete, zavisti, mržnje . Takvom su je učinili oni koji su je kao ''upoznali'', a djela govore drugačije. Ljubav nema lica, ona je jednaka kod svih. Je su li nam statistike bitne i njima se trebamo povoditi kada pokazujemo ljubav ?! Zar nam je potreban magazin ili časopis u kojem spoznajemo značenje ljubavi?! Danas se sve više čitaju romani, novele u kojima se pisci na svoj način kroz likove, radnju izražavaju i poistovjećuju sa ljubavi. To nije loš način učenja i uspoređivanja s njima, stvarajući naš idealni oblik partnera, ali kad se vratimo u stvarnost sasvim je drugačije. Koliko kod sanjali, maštali da ćemo jednog dana upoznati pravu ljubav, dogodi se upravo ono suprotno, dobijemo nešto s čim nismo zadovoljni. Uvijek želimo nešto više, to je sasvim u redu, ali stvoriti sebi nešto irealno je nepotrebno , kad i sami znamo da to ne postoji.
Budemo li tražili savršenstvo , nećemo naići na ljubav. Njoj nije bitan vanjski izgled niti inteligencija, to su samo karakteristike s kojima smo mi naučeni živjeti i koje bi kao trebali tražiti kod partnera, a kada bi se samo pomakli od takvog razmišljanja shvatili bi poimanje ljubavi. Kod ljubavi također nije bitan novac, obrazovanje ... Gdje li se samo izgubilo poimanje prave ljubavi?! Kad se ljubav rodi trebali bi ju znati cijeniti jer bi nam mogla pobjeći iz ruke, ona ne trpi ''kavez'', ona je slobodna. Čovjek koji voli ne poznaje granice ljubavi, mane koje su izražene kod osoba su zaboravljene i ne postoje, vidljive su kad se dovoljno ne voli. Kako i koliko voliš ne poznaješ razlog, jednostavno voliš.
Iskrenost je bitna u iskazivanju ljubavi. Ljudi danas varaju, lažu samo da bi zadovoljili sebe, znaju da imaju nekog i da se njemu mogu vratiti kad god to požele jer ga/ju on/ona voli. U početku sve cvijeta, kad se bolje upoznaju, kad se iskoriste ljubav nestane. Kako žalosno, ali istina je takva. Ima mnogo primjera parova koji su mislili da su savršeni i odjednom dogodi se nešto neočekivano i nastane kraj. Možda zato jer je jedna strana krivo postupila, možda druga. Stvorilo se nepovjerenje, laž, ljubomora itd. Bježe od toga kao da se boje priznati da su pogriješili, umjesto da razgovaraju i odluče kako riješiti problem. Šutnjom se ne rješavaju problemi, a niti onim razgovorom koji na kraju završi kao svađa.
Imamo previše ponosa da bi priznali svoje pogreške, pa krivimo druge i samo tražimo izgovore. S vremenom shvatiš koga ti voliš i tko tebe. Tu se upliće naše srce koje ne poznaje granice, a opet savjest koja nam šalje druge signale. Teško je izabrati između to dvoje ako iskreno voliš, a razum te tjera da okreneš stranicu i stvoriš novu. Čudno nam je krenuti dalje bez voljene osobe, biti bez osmjeha, ljubavi, ali ako nas ta ljubav uništava onda smo prisiljeni odustati. Patimo, trpimo dok jednom ne dođe trenutak kada sve moramo ostaviti iza sebe i krenuti dalje.
Primamo ju bezuvjetno i kao takvu trebamo ju davati. Ona ne pozna zlo koje je u nekim porama života prisutno. Prilazi nam čista, iskrena i nastanjuje se u nama. Ako i kod nekih izgubi svoj put, vratiti će se jer je jača od bilo koje zle sile koja je slijedi kao sjena. Prolazi kroz sve zamke samo da bi opstala. Mi smo pomoćnici uz koje ona dolazi na svijet, na nama je da ju širimo. Ona se mora osjetiti, živjeti kroz nas da bi prenosila ono od čega je satkana i kao takva postaje najjačom bojom života, bojom ljubavi.
Post je objavljen 11.05.2014. u 20:27 sati.